Objava jednog 40-godišnjeg radnika iz Bosne i Hercegovine, koji se sa suprugom i dvoje djece prije sedam godina preselio u Njemačku, pokrenula je žustru raspravu u internetskoj grupi „Balkanci u Njemačkoj”.
Prema njegovim riječima, 13-godišnji sin, iako tečno govori njemački i redovito pohađa nastavu, sve češće ponavlja da se želi vratiti u Bosnu. „Kaže da mu ovdje ništa nije pravo, da nema raje, da su svi hladni i da se ne smije smijati u školi”, napisao je otac, dodajući da dječak oživi tek kada tijekom ljetnih praznika posjete rodni kraj, gdje „trči, smije se i igra nogometa do ponoći”.
Nakon njegova pitanja kako sinu objasniti da ostanak u Njemačkoj donosi bolje mogućnosti, stiglo je više od 700 komentara roditelja iz regije koji se susreću s istim dvojbama.
• Jedna majka istaknula je da njezinu 12-godišnju kćer muče slične misli te da se cijela obitelj osjeća usamljeno unatoč financijskoj sigurnosti. • Drugi sudionik rasprave uvjerava da zapadnoeuropske države nisu nužno bolje okruženje za djecu: „Djeca će odrasti bez igre i radosti, jednostavno bez društva.” • Pojavili su se i pragmatični komentari: „Samo mu objasni da od raje nema budućnosti” te „Čekaj da počne sam zarađivati, trčat će u Njemačku nazad”.
Krajnje suprotno mišljenje ponudila je korisnica koja živi u Bosni i Hercegovini i tvrdi da se ondje svakodnevno suočava s „anarhijom, korupcijom i vršnjačkim nasiljem”, pa roditeljima savjetuje oprez pri povratku.
Rasprava je pokazala koliko je složena integracija djece migranata: između roditeljskih ambicija i vlastitih potreba za bliskošću, spontanošću i društvom. Dok jedni inzistiraju na ostanku zbog školovanja i karijere, drugi upozoravaju na emocionalne i socijalne troškove odrastanja u uređenom, ali, kako ga doživljavaju, „hladnom” okruženju.
U nedostatku jednostavnih rješenja, većina sudionika složila se barem u jednom: razgovor s djecom i realno sagledavanje prednosti i mana života „kod kuće” i „u tuđini” nužan je prvi korak prije svake velike odluke.