Minska mješavina ovacija i negodovanja obilježila je sinoćnju svečanost dodjele César nagrada u Parizu, kada je na velikom platnu krenuo video-hommage nedavno preminuloj filmskoj ikoni Brigitte Bardot. Uz pljesak dio publike glasno je izviždao, a dvoranom je odjeknuo i povik „rasist!”, podsjetivši koliko je naslijeđe zvijezde filmova I Bog stvori ženu i Prezir podijeljeno.
Bardot je nakon blistave karijere 1970-ih napustila glumu, okrenula se zaštiti životinja, a potom i sve agresivnijem javnom istupanju. U posljednja dva desetljeća više je puta pravomoćno kažnjena zbog poticanja rasne i vjerske mržnje, osobito prema muslimanskoj zajednici u Francuskoj, te zbog homofobnih izjava. Njezina knjiga Krik u tišini iz 2003. bila je usmjerena protiv homoseksualaca, nastavnika i, kako je tada pisala, „islamizacije društva”.
Podijeljene reakcije na hommage nisu iznenađenje za manifestaciju čiji je crveni tepih posljednjih godina često poprište prosvjeda. Još se pamti kada je 2021. glumica Corinne Masiero prošetala pozornicom posve gola, ili masovni izlazak iz dvorane godinu prije, nakon što je Roman Polanski proglašen najboljim redateljem.
Iako je incident s Bardot nakratko zasjenio samu svečanost, kipići su ipak podijeljeni. Obiteljska drama Les liens qui nous unissent redateljice Carine Tardieu ponijela je najveće priznanje za najbolji film, dok je nagradu za režiju odnio američki autor Richard Linklater za Nouvelle Vague, poigravanje s kulisama nastanka Godardova klasika Do posljednjeg daha.
Dok se reflektori gase, ostaje dojam da se francuska kinematografija i dalje hrva s pitanjem kako odati počast legendama čija zaostavština sadrži i tamniju stranu povijesti. César 2026. pamtit će se, prije svega, po trenutku u kojem je sama svečanost postala komentar na razdor unutar društva koje slavi.