Subotnje poslijepodne kod Otoka ponovno je odzvanjalo škripom vesala i navijačkim povicima: nakon desetljeća stanke održana je tradicionalna utrka Otočkih lađa.
Na stazu dugu 1 800 metara – od mosta na Kerepu do nekadašnje Kevine lađe – krenulo je 13 posada u 16 planiranih plovila. Čamac triljskih vatrogasaca odvukao je lađe na start, a konop razapet preko rijeke jamčio je pošten početak. Voda Cetine imala je svega 14 °C, no lađari su uvjereno jurišali prema najbržem dijelu matice kako bi ukrali koju sekundu prednosti.
„Cetinska, odnosno Otočka lađa – to smo mi. To je naša povijest i naš život”, istaknuo je Frano Erceg, predsjednik Športske ribolovne udruge „Didovina” i glavni organizator. Upravo je njegova udruga osigurala deset službenih lađa, uz još šest privatnih, kako bi se utrka napokon vratila u kalendar mjesta.
Povratak manifestacije podržala je i općina. Načelnik Silvio Norac Kljajo najavio je financijsku pomoć za izradu novih plovila i obećao da će se „potruditi da priredba ponovno postane tradicionalna”.
S posebnim se žarom utrci priključio i legendarni Mićo Norac Kevo, u selu prozvan „kraljem žaba”. „Djeca moraju naučiti veslati i upravljati ovom našom lađom. Ovo je sve skupa super, ali će dogodine biti još bolje i masovnije”, poručio je neumorni ambasador Cetine.
Iako rezultat nije bio u prvom planu, natjecateljski duh brzo je proradio: u pojedinim čamcima toliko je vode prodrlo pri ulasku u cilj da su potonuli, pa je dječja regata morala biti odgođena. Dok su se lađe praznile, organizatori su publiku zabavili starim otočkim „disciplinama” – hodom po namazanoj gredi iznad rijeke i penjanjem uz mastićeni konop, s pršutom kao slasnom nagradom. Malo tko je izbjegao hladni pad u rijeku prije nego su trofeji našli nove vlasnike.
Kako je sumrak padao, oko Kevine lađe okupljalo se sve više mještana i gostiju. Uz janjetinu, domaće vino i glazbu Sinova Hercegovine slavilo se dugo u noć, a prvi povratak Otočkih lađa na Cetinu nakon 2014. godine zaključen je raskošnim vatrometom.
Lokalci se nadaju da će vesla od sada ponovno redovito parati rijeku: utrka nije samo sportski događaj nego i živ podsjetnik na vremena kada je lađa bila jedino prijevozno sredstvo, izvor hrane i – kako kaže staro otočko pravilo – dio identiteta koji se mora čuvati i prenositi na novu generaciju.