Na toplu srpanjsku večer, gotovo identičnu onoj prošlogodišnjoj kada je u Maružinima kod Kanfanara nikao pokret Natprirodnih vinara, zauvijek nas je napustio Marinko Pavlović Maka – agronom, enolog i jedan od najdosljednijih zagovornika biodinamike u hrvatskom vinarstvu.
Rođeni Metkovčanin mladost je zamijenio Rovinjom, ali nikada nije odstupio od principa koje je nazvao jedinom budućnosti zemlje: „silujemo prirodu… put je to u propast, stoga je moj zaokret u samoodrživost bio samorazumljiv odgovor neodgovornosti koja nas okružuje”. Ta rečenica, izgovorena lani na osnivanju udruge, sažima cijelu njegovu filozofiju – vina se ne proizvode, ona se skladaju.
Maka je sâm sadio lozu i masline, odbijao kemiju i supermarket, inzistirao na djevičanskim uljima i vinima koja nastaju „samo kako priroda da”. Kao jedan od prvih hrvatskih senzornih analitičara maslinova ulja, često je podsjećao da ulje ne može biti djevičansko ako je nastalo uz nedjevičanske tretmane.
Umjesto gomilanja hektara ili etiketa, stvorio je jedinstvenu kupažu Makino – vino koje je od početka prkosilo tržišnim standardima. Radio je mnogo, ali „staža” nije skupljao; karijeru je mjerio dubinom korijena, ne brojem butelja.
Odlaskom visokog i košćatog entuzijasta, krhko stablo Natprirodnih vinara izgubilo je jednu od najjačih grana. No duboki korijen koji je usadio, kao i obitelj koja nastavlja njegovim stopama, jamče da će manifest iz Maružina živjeti dalje: bolje je, govorio je, žeđati nego piti „silovano piće bogova”.
Maka je nedavno navršio 60. I te su, poput svih prethodnih, bile – njegove najbolje godine.