Kada je Ivan Čajo prije sedam godina otišao u zasluženu mirovinu, nije očekivao da će mu se život okrenuti naglavačke. Umjesto uživanja, dočekala ga je dijagnoza Parkinsonove bolesti.
„Ruke i noge su mi se tresle doslovce 24 sata i nisam se mogao smiriti. Bilo je užasno”, prisjetio se 69-godišnji Osječanin prvih simptoma koji su ga, kaže, doveli do ruba očaja.
Prekretnica je nastupila tek nakon što ga je pregledala neurologinja dr. sc. Svetlana Tomić iz KBC-a Osijek. U samo petnaest minuta potvrdila je bolest, propisala terapiju i uključila ga u tim stručnjaka. Uz redovite kontrole i tablete levodope, podršku psihijatra i obitelji, simptomi su se za desetak dana povukli do podnošljive razine.
Danas Čajo živi drukčiju svakodnevicu: biciklira, pliva, ide u teretanu te, najvažnije, trenira stolni tenis, sport koji se pokazao iznimno korisnim za oboljele. Udruga „Buđenje”, koju vodi dr. Tomić, već godinama koristi ovu igru kao terapiju, a njezini će članovi u listopadu nastupiti na Svjetskom prvenstvu za osobe s Parkinsonom u Lignanu Sabbiadoru. Među četvero hrvatskih predstavnika bit će i Čajo.
„Da biste se nosili s bolešću, morate imati volju u glavi i potpornu mrežu prijatelja i obitelji”, ističe Osječanin dok završava pripreme za put u Italiju.
Što je Parkinson? Parkinsonova bolest je kronična neurodegenerativna bolest koja pogađa oko jedan posto ljudi starijih od 60 godina. Propadanjem „crne jezgre” u mozgu smanjuje se proizvodnja dopamina, kemijskog glasnika ključnog za kretanje, kogniciju i emocije. Uz usporenost, ukočenost i tremor, postoje i brojni nemotorički simptomi – od depresije do poremećaja sna – koji često više narušavaju kvalitetu života nego sama drhtavica.
Iako neizlječiva, bolest se može znatno ublažiti. Zlatni standard i dalje je levodopa, no s vremenom se učinak tableta skraćuje pa simptomi „probijaju”. U osječkoj klinici od 2013. koriste pumpe koje lijek dovode kontinuirano, čime se izbjegavaju oscilacije. Trenutačno pet pacijenata dobiva novu podkožnu formu, produodopu, a među kandidatima je i Čajo, kojemu tableta već sada mora „stizati” svaka tri sata.
Uz terapiju, ključna je tjelesna aktivnost. Redovito vježbanje dokazano usporava propadanje moždanih stanica te ublažava motoričke i nemotoričke tegobe. Udruga „Buđenje” zato organizira sate tai chija, radionice i izlete, ali i javna predavanja radi smanjenja stigme.
„Bolest nije sramota. Važno je govoriti o njoj kako bismo razbili predrasude i potaknuli društvo da nas ne izolira”, poručuje Čajo.
Ako sve prođe po planu, na svjetskoj sceni stolnog tenisa za oboljele uskoro će se vijoriti i hrvatska zastava – dokaz da hrabrost i upornost mogu nadjačati i najuporniji tremor.