Rijeka – U novoj bolnici za ženu i dijete na Sušaku jučer je svečano obilježena 80. obljetnica područne škole Osnovne škole Kantrida, jedne od najstarijih bolničkih škola u Europi. Prva nastava održana je u studenome 1945. u tadašnjoj dječjoj koloniji La Colonia Marina na Kantridi, a učenici su bili mali pacijenti s dugotrajnim hospitalizacijama.
Ravnateljica Sanja Kvaternik Hren podsjetila je da je škola za djecu u bolnici „puno više od učionice”. „Ovo je mjesto nade, kontinuiteta i normalnosti za djecu koja se suočavaju s izazovima bolesti”, poručila je, ističući neizmjernu predanost učitelja koji već osam desetljeća spajaju znanje i brigu.
Bolničko školstvo na Kantridi pratilo je i društvene promjene: nastava se u počecima odvijala na hrvatskom i talijanskom jeziku, a već 1947. uz odjeljenjske učitelje otvoren je i vrtić. Godine 1965. škola postaje područna OŠ Kantrida, a od travnja prošle godine radi u suvremenim učionicama unutar sušačkog lokaliteta Kliničkog bolničkog centra Rijeka, gdje obrazovanje prate svi pacijenti Klinike za pedijatriju, Klinike za dječju kirurgiju te Dnevne bolnice dječje i adolescentne psihijatrije.
Ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. Alen Ružić podsjetio je da su nekada djeca na liječenju ostajala i godinu dana zbog tuberkuloze, dok su danas hospitalizacije kraće, ali je uloga škole postala još složenija: „Danas je ta uloga i puno kompleksnija od nadoknađivanja gradiva i obuhvaća psihološku potporu, osjećaj integriteta i normalnosti.” Naglasio je i novije projekte, poput edukacije djece o prepoznavanju simptoma moždanog udara, kao primjer interdisciplinarnog pristupa koji „spašava živote ukućana”.
Gradonačelnica Iva Rinčić poručila je da Rijeka može biti ponosna na instituciju koja jamči da „svako dijete, bez obzira na okolnosti i bolest, ima pravo na znanje, potporu i priliku za sretan život”, dok je dožupan Robert Matić, nekadašnji učenik škole, ustvrdio da je riječ o modelu po kojem su se razvijale sve kasnije bolničke škole u zemlji.
Tijekom osam desetljeća mijenjala su se imena, lokacije i medicinski protokoli, no temeljno je ostalo isto – škola ostaje sigurna točka u bolničkim hodnicima, mjesto gdje se djeca, unatoč bolesti, i dalje osjećaju kao učenici, prijatelji i djeca s budućnošću.