U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri isključivo novcem i naslovima, 47-godišnji Mario Popovac iz Omiša dokaz je da istinska veličina počiva u tihom djelovanju za dobrobit drugih.
Popovac je ovih dana primio „veliko priznanje”, potvrdu njegove iznimne vještine i hrabrosti prilikom pristajanja brodova po oluji. Svoj stasani ribarski grad, poznat po kanjonu Cetine i klapskoj pjesmi, Popovac je još jednom upisao na kartu ljudske solidarnosti – ne spektakularnim riječima nego djelom: svaki put kad se bura razbukta, on hladnokrvno vodi brod do sigurne luke, „kao da pleše po moru”.
Iako mu u životu ništa materijalno ne nedostaje, Popovac je spreman riskirati sve kako bi pomogao drugima. Sugrađani ga zbog toga doživljavaju kao diskretnog oslonca – čovjeka „od mora, kamena i tišine” koji se pojavljuje upravo kad je najteže.
Popovčeva priča podsjetnik je da su najveći „trofeji” često nevidljivi, skriveni u trenucima kada se odabere hrabrost umjesto komfora i zajedništvo umjesto samodostatnosti.