Olovo, jedan od najopasnijih teških metala, unatoč strogim ograničenjima uporabe i dalje se zadržava u zraku, vodi, tlu i hrani. Povijesna upotreba u gorivima, bojama, cijevima i raznim industrijama ostavila je tragove koje danas u Hrvatskoj bilježi Centar za sigurnost hrane HAPIH-a.
Najveći rizici: • gradska tla uz prometnice i nekadašnje tvornice • stare vodovodne instalacije • prašina i olovne boje u zatvorenim prostorima • hrana iz zagađenih područja, posebice riba, žitarice i povrće
„Ne postoji sigurna razina izloženosti, osobito za djecu”, upozoravaju stručnjaci. I niske doze mogu trajno smanjiti kognitivne sposobnosti, izazvati poremećaje u ponašanju, anemiju te usporiti rast. Kod odraslih se kronično unošenje olova povezuje s povišenim tlakom, oštećenjem bubrega i većim rizikom od srčano-žilnih bolesti, a u trudnica metal prolazi kroz posteljicu i ugrožava fetus.
Iako posljednja mjerenja HAPIH-a pokazuju da su koncentracije olova u hrani uglavnom unutar zakonskih granica, dugotrajna izloženost malim količinama ostaje javnozdravstveni problem. Sustavno praćenje omogućuje brzo prepoznavanje žarišta i zaštitu najosjetljivijih skupina.
Što građani mogu učiniti: • redovito analizirati vodu iz kućnih instalacija • uklanjati i prebojati stare olovne premaze • često prati ruke i temeljito ispirati namirnice • birati uravnoteženu prehranu bogatu kalcijem i željezom, koji smanjuju apsorpciju olova
Zahvaljujući strožim propisima razine olova danas jesu niže nego prije nekoliko desetljeća, no „tihi otrov” ostaje prisutan. Stručnjaci stoga traže trajnu kontrolu i informiranje javnosti kako bi se spriječile nepovratne posljedice, ponajprije kod djece u formativnim godinama.