Nova analiza Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazuje da se osjećaj usamljenosti u posljednjih 15 godina ubrzano širi u razvijenim državama – osobito među mladima i starijom populacijom.
Usamljenost među mladima • U dobi od 16 do 24 godine udio onih koji svakodnevno kontaktiraju s prijateljima pao je s 44 % (2015.) na 36 % (2022.). • Mladi su od 2018. do 2022. najčešće ocjenjivali da su im se društveni odnosi pogoršali.
Rast izolacije starijih osoba • Među građanima starijima od 65 godina udio onih koji „nikad ne viđaju prijatelje” narastao je s 5,9 % (2015.) na 11,4 % (2022.). • Harvardovo istraživanje iz 2025. otkrilo je da kronična usamljenost kod ljudi iznad 50 godina povisuje rizik od moždanog udara za 56 %.
Nove rizične skupine OECD navodi da se muškarci i mladi sve češće svrstavaju među rizične skupine. Posebno su ugroženi nezaposleni i osobe s niskim prihodima: „u usporedbi s općom populacijom, nezaposlene osobe i oni u najnižoj kategoriji prihoda otprilike su dvostruko skloniji osjećaju usamljenosti”.
Zdravstvene i socijalne posljedice Dugotrajna usamljenost povezana je s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, depresije, tjeskobe, moždanog udara i prerane smrti. WHO ju je krajem 2023. uvrstio među prioritetne zdravstvene probleme, a američki kirurg Vivek Murthy govorio je o „epidemiji usamljenosti” koja potiče ozbiljne fizičke i mentalne posljedice.
Utjecaj pandemije i tehnologije Stručnjaci ističu da je ograničavanje fizičkih kontakata tijekom pandemije pojačalo trend izolacije. Istodobno, tehnologija ima dvojak utjecaj: • kod starijih korisnika internet može ublažiti osjećaj osamljenosti i smanjiti simptome depresije; • među mladima pretjerano korištenje pametnih telefona i beskonačno listanje društvenih mreža povezuju se s pogoršanjem mentalnog zdravlja.
Demografske promjene Manje obitelji i češći smještaj starijih u ustanove također pridonose većem broju usamljenih ljudi u bogatim državama.
OECD zaključuje da, unatoč tehnološkom napretku koji omogućuje stalnu digitalnu povezanost, osobni susreti i kvalitetni društveni odnosi i dalje ostaju nenadomjestivi za mentalno i fizičko zdravlje.