Zvuk sirene 9. kolovoza 1981. u 10 sati zauvijek je promijenio središte Osijeka. Toga je jutra, uz 2200 postavljenih mina i pod nadzorom osječkog Društva za podvodne aktivnosti „Mursa”, sravnjen s tlom Radnički dom – golem objekt čiju je gradnju, prema tadašnjim navodima, financirao Adolf Hitler, a projektirao nacistički arhitekt Albert Speer. Vlasti socijalističke Jugoslavije nisu željele zgradu takva podrijetla, pa je pala odluka o spektakularnom rušenju, u to vrijeme najvećem u Europi.
Građanima su bile izdane detaljne upute: promet se zatvara, prozori ostaju otvoreni, stanovi se zaštićuju od prašine. Kad se dim razišao, ostala je – rupa. Malo tko je tada mogao slutiti da će upravo taj ogroman krater u asfaltu uskoro postati kultno okupljalište mladih i simbol rock-scene bivše države.
Uspomene na plesnjake
Šezdesetih je Radnički dom bio žarište društvenog života: prvih fliper-aparata, engleskog valcera, prvih simpatija i nastupa Kiće Slabinca i „Dinamita”. Rušenjem je glazba utihnula, a nostalgija ostala. Ipak, već 1982. na istom je mjestu pokrenuto Osječko ljeto mladih (OLJM). Organizaciju je preuzeo Centar mladih, a glazbeni program sastavljao je Dražen Dragušica, pazeći da na pozornicu stanu i „mekši” i „tvrđi” bendovi, ali uvijek dovoljno kvalitetni da „publika nauči razlikovati dobro od prosječnog”, kako sam ističe.
Tko nije svirao kod rupe, kao da nije postojao
U godinama koje su slijedile „rupa” je postala mjerilo popularnosti. Na drvenoj konstrukciji iznad kratera nizali su se najjači sastavi tadašnje scene: Film, Piloti, Riblja čorba, Bajaga i Instruktori, Aerodrom, Kerber, Prljavo kazalište, Ekatarina Velika, Lačni Franc, Valentino i mnogi drugi. Uz velikane, priliku su dobivali i neafirmirani lokalni bendovi, pa je Osijek 1980-ih slovio za rock-prijestolnicu Jugoslavije.
Koncerti su trajali gotovo desetljeće, sve do početka devedesetih. Posljednje izdanje OLJM-a otvorio je Bajaga, a zatvorilo Prljavo kazalište – simboličan kraj jedne ere. Rat je donio tišinu, „rupa” je nestala, a rock se povukao pred valom novog turbofolka.
Nova dvorana, nova nada
Ipak, glazba u gradu na Dravi nije ugašena. U neposrednoj blizini nekadašnje rupe niknula je moderna koncertna dvorana – druga najveća u Hrvatskoj, a po ljepoti interijera, kažu, i najatraktivnija. Nema starih plesnjaka, ali zato donosi koncerte i predstave koje će, jednoga dana, nove generacije s istom nostalgijom prepričavati svojim klincima.
Četiri desetljeća nakon detonacija, priča o Radničkom domu, rupi i Osječkom ljetu mladih ostaje podsjetnik na vrijeme kada je Osijek živio, disao i odgajao se uz rock – dovoljno glasno da odjekuje i danas.