Kad je kao branitelj na prvoj crti bojišnice razmišljao kako sačuvati meso, Ante Reljanović, u rodnom je Drnišu donio odluku koja će mu promijeniti život – počeo je sušiti pršut. Dvadesetak godina poslije njegovi komadi mesa teži od 20 kilograma, a dugi više od metra, poslužuju se u uglednim restoranima i na gastro-festivalima, gdje ih Reljanović – u tradicijskoj nošnji i s japanskim noževima – reže na fete tanke poput cigaretnog papira.
Reljanović, poznat po nadimku Badžo, slovi za pravog šoumena: fotografija na kojoj pršut drži poput violine, a nož poput gudala obišla je društvene mreže i postala neslužbeni logo drniškog pršuta. Publiku privlači i vještinom i nastupom, a svaki rez podsjeća na „gastro-koncert” – dovoljno je prisloniti fetu na jezik i pustiti da se sama otopi.
Za badžove pršute interes pokazuje sve veći broj domaćih i stranih gurmana. Dok se Drniš odavno diči mesnim delikatesama, njegov „Guinnessov” pristup težinom i veličinom komada podigao je ljestvicu i lokalnoj tradiciji donio globalnu vidljivost.
Od improviziranog rova do titule „kralja pršuta”, Reljanović ostaje vjeran ideji da vrhunski proizvod mora pratiti vrhunska prezentacija: „Kad gosti vide strast, kušat će i okusiti razliku.”