Kad je 27. kolovoza 2013. tada devetogodišnja Nada Itrab iz L’Hospitaleta pokraj Barcelone krenula na „nagradno“ putovanje u Boliviju sa susjedom Groverom Moralesom, roditelji su vjerovali da će se djevojčica vratiti za tjedan dana. Umjesto toga, uslijedilo je devet mjeseci nestanka, prisilnog rada, seksualnog zlostavljanja i bjegova kroz andsku prašumu – priča u kojoj je, kako će kasnije reći jedan od istražitelja, „svako drugo dijete vjerojatno poginulo“.
Morales, bolivijski državljanin s lažnim aureolom dobrotvora, predao je na madridskom aerodromu uredno ovjerenu punomoć sa Zadinih roditeljskim potpisima. Po slijetanju u Santa Cruz uzeo joj je putovnicu i „izgubio“ je; ubrzo je bilo jasno da se kući neće vratiti. Nakon kratkog boravka u Cochabambi, tijekom kojega je djevojčica prvi put pokušala pozvati pomoć, Morales je postao bjegunac: španjolska i bolivijska policija otvorile su međunarodnu potragu.
Sljedećih nekoliko mjeseci Nada je radila na seoskim imanjima, nosila mačetu, trpjela batine i silovanja. Morales ju je prijavio kao nećakinju, dao joj novo ime – Evelyn – te je uvukao u fanatičnu vjersku sektu Aeminpu, gdje je „vjenčana“ protiv svoje volje. Najteže razdoblje provela je u selu usred nacionalnog parka Carrasco, okružena plantažama koke koje čuvaju naoružani muškarci. Tamo je napunila deset godina, sanjajući povratak u školu.
Španjolski detektiv José Miguel Hidalgo, nakon višemjesečnih diplomatskih zapreka, konačno dolazi u Boliviju. Lokalni vođa uzgajivača koke pristaje pomoći: Morales će biti uhvaćen, djevojčica čuvana do dolaska helikoptera. Plan uspijeva 8. ožujka 2014. – seljani vežu Moralesa, a Nada, zbunjena bukom elisa, prvi put čuje da je netko zove pravim imenom. Helikopter polijeće bez gašenja motora; spašena je.
Povratak u Barcelonu, međutim, nije donio mir. Sud je roditeljima izrekao uvjetne kazne zbog „napuštanja djeteta“, a socijalna služba smjestila je Nadu u dvije različite ustanove i nakon četiri godine vratila u isti sirotinjski stan, među oca sklonog nasilju i česte deložacije. Borila se s tjeskobom, glađu i depresijom, ali je zahvaljujući školi i nagrađivanom maturantskom radu uspjela upisati fakultet.
Presudnu potporu dobiva tek 2022. kada je kontaktira iskusna televizijska novinarka Neus Sala. Uz njezinu pomoć Nada isposluje boravišnu dozvolu, seli u samostalni stan i odlučuje javno progovoriti o trgovini djecom. Danas, sa 21 godinom, studira pravo i međunarodne odnose, volontira u odvjetničkom uredu i priprema tužbu protiv katalonskih vlasti zbog propusta u zaštiti maloljetne žrtve.
„Kad oprostiš, ne činiš to zato što netko zaslužuje oprost, nego zato što tvoje srce zaslužuje živjeti bez gorčine“, rekla je u televizijskom intervjuu u rujnu 2025. Njezina priča sada inspirira druge žrtve koje joj se javljaju iz cijeloga svijeta, dok španjolska policija Nada-no preživljavanje koristi kao primjer u obuci novih istražitelja.
Iako izdavači i producenti tek pregovaraju o knjizi i dokumentarcu, Nada Itrab već je postala ono što je željela: glasna zagovornica djece žrtava trgovine ljudima i živi dokaz da se i iz najmračnijih okolnosti može izboriti budućnost.