Naizgled bezazlena nogometna priča iz studenoga 2019. pretvorila se u neželjeni uvod u ono što će ubrzo zahvatiti cijeli svijet. Kada je Dinamo 6. studenoga na Maksimiru prosuo vodstvo 3:1 protiv Šahtara i ostao bez osmine finala Lige prvaka, rijetko je tko mogao naslutiti kakav će lančani učinak ta utakmica imati.
Da su Modri zadržali rezultat, u veljači 2020. na Maksimir bi došla Valencija. Umjesto toga, Španjolci su 19. veljače gostovali kod Atalante – zbog radova na stadionu u Bergamu – na milanskom San Siru, kamo su stigle tisuće navijača iz tada već teško pogođene Lombardije.
U toj se gomili našao i hrvatski inženjer Vibor Vidić, turistički u Milanu. Grad u tom trenutku nije smatran žarištem; tek je nekoliko slučajeva bolesti bilo evidentirano, dok je obližnji Bergamo već bilježio ozbiljan porast zaraženih. Vidić se s tribina vratio u Zagreb, a nekoliko dana poslije obolio je njegov brat blizanac, iako nije bio na putu. Testiranje je potvrdilo zarazu SARS-CoV-2 virusom – bio je to prvi službeno registrirani slučaj u Hrvatskoj.
Do 24. veljače pod sumnjom na infekciju pregledano je još dvadesetak osoba, a panika se prelila i na tržište kapitala: promet na Zagrebačkoj burzi skočio je više od šest puta, dok je Crobex potonuo 4,91 %. U tvrtki Ericsson Nikola Tesla, gdje je Vidić radio, odmah je uveden rad od kuće, a najbliži kontakti završili su u samoizolaciji.
Blizanci su se uspješno oporavili, no njihov je slučaj bio svojevrsni okidač: od prvog pozitivnog nalaza situacija se ubrzano komplicirala, granice su se počele zatvarati, a Hrvatska je ušla u razdoblje kakvo dotad nije poznavala. Sudbina koja je tog studenoga okrenula leđa Dinamu, simbolično se – preko Milana – odrazila na cijelu zemlju.
