Mateo Barać prije samo dvije godine vodio je brigu o gostima u kafićima u Sinju, a u nedjelju će prvi put istrčati na Poljud kao profesionalac Slavena Belupa – i to protiv kluba za koji odmalena navija.
Momak iz sela Jasensko kod Sinja nogomet je godinama igrao tek usput, po županijskim travnjacima Cetinske krajine. Sve se promijenilo kada je početkom ljeta stigao na probu u Koprivnicu: nakon četiri tjedna uvjerio je stručni stožer i potpisao ugovor.
Barać priznaje da ga je priča o naglom usponu zatekla: „Uh, dobio sam više od stotinu poruka, stvarno nisam očekivao.” Najviše, kaže, pamti trenutak kad je prvi put stao ispred punih tribina Poljuda dok je grmio refren „Dalmacijo”. „Ajme, neopisivo!”, ponavlja.
U siječanjski okršaj s Bijelima 24-godišnji napadač ulazi bez straha, ali s golemim poštovanjem prema hajdukovoj publici. „Svjestan sam emocija koje nosi Poljud, no sada sam igrač Slavena i dat ću sve da pomognem momčadi”, poručuje.
Priča o Baraću podsjetnik je da se upornost ponekad isplati brže nego što se sanja: od ranog ustajanja zbog smjena za šankom do profesionalnog nogometa trebalo mu je manje od dvije godine. Sljedeći korak je pokazati da bajka nije slučajnost nego tek početak karijere koja obećava.