U opsežnoj analizi objavljenoj ovih dana američki publicist opisuje paralelni uspon dvaju, naizgled nepovezanih, ali duboko isprepletenih fenomena: radikalizacije dijela evangeličkog pokreta i eruptivnog stila vladavine Donalda Trumpa.
Autor podsjeća da su 1958. godine takozvane „mainline” protestantske Crkve – metodisti, luterani, prezbiterijanci, kongregacionalisti, episkopalci i druge – činile čak 52 % stanovništva SAD-a. Danas se na njih, prema vlastitoj procjeni autora, oslanja tek oko jedna šestina Amerikanaca. Pritom su goleme, najčešće naddenominacijske megacrkve i televizijski propovjednici postali najvidljivije lice američkog kršćanstva te, kako tvrdi, „savršeno odgovaraju sirovoj okrutnosti nove političke ere”.
Ključne točke analize:
• Trumpov „razorni metak” – Od desetaka tisuća poginulih zbog rezova USAID-u (procjena 600 000) do najave objekta dvostruko većeg od Bijele kuće, autor navodi bizarnu sliku predsjednika koji, uz podršku stranke, javno objavljuje AI video u kojem bombama od ljudskog izmeta napada vlastite građane.
• Preokret Isusove poruke – Desni evangelički vođe, poput predsjednikove duhovne savjetnice Paule White-Cain ili kontroverznog pastora Douga Wilsona, promoviraju „mišićavog, agresivnog” Krista koji opravdava uskraćivanje pomoći siromašnima, zazivanje deportacija i ograničavanje prava žena.
• Empatija kao „grijeh” – Komentatorica Allie Beth Stuckey u bestseleru naziva empatiju „toksičnom”, a imigrantske zidove brani pasusima iz Knjige Nehemijine. Takvo „dokazno citiranje” (proof-texting), ističe autor, posve zanemaruje mnogobrojne evanđeoske pozive na prihvat „stranca”.
• Dekadencija političkog performansa – Republikanski dužnosnici sve češće poziraju na božićnim čestitkama s automatskim oružjem, dok dio Kongresa predlaže da se sredstva namijenjena siromašnima preusmjere na masovne deportacije.
• Otpor unutar vjerskog spektra – Iako su progresivni evangelici u manjini, pojedini lideri – primjerice biskupija koja je tijekom Trumpova posjeta molila za milosrđe prema migrantima – nastavljaju javno osporavati „toksični nauk”.
• Novo lice katolicizma – Autor bilježi da je nakon smrti pape Franje njegov nasljednik, papa Leo, nastavio gurati Crkvu prema socijalno osjetljivim pitanjima, najavljujući da će Vatikan postati prvo posve solarno pogonjeno „državno tijelo”.
• Politički odjeci – U Teksasu se, navodi se, mladi demokratski kandidat James Talarico probija u utrci za Senat upravo zahvaljujući otvorenom pozivu na „retro-kršćanstvo” koje Isusa vraća na stranu siromašnih, a ne bogatih i naoružanih.
Autor zaključuje da su tradicionalne protestantske Crkve „bez borbe prepustile” interpretaciju Isusa agresivnijim pastorima, kao što bi danas demokracija mogla pasti ako se njezini pristaše zadovolje moralnom nadmoći, a ne stvarnim otporom. Poziv je stoga dvostruk: vratiti Evanđelje njegovoj radikalnoj empatiji i obraniti američku demokraciju njezinim najboljim tradicijama.
