Nekad je za politički uspjeh u Šibeniku bilo dovoljno pokazati maketu nove dvorane ili luksuznog hotela. Zdravko Pilić podsjeća da su prije desetak godina letci s vizualizacijama marine na prostoru bivšeg TEF-a ili hotela na Kulini donosili glasove, dok je svaki bager bio signal razvoja i novih radnih mjesta.
Danas je slika obrnuta. Gradilište budućeg gradskog trga — projekt koji uključuje pješačke koridore, novu rasvjetu i hortikulturu — izazvalo je lavinu kritika jer su zbog njega posječena četiri stara brijesta. Umjesto pitanja o dizajnu, društvene mreže preplavili su komentari: “Što ćemo dobiti? Isto to, ali bez stabala.”
Sličan revolt podignuo se i protiv planiranog rotora na Šubićevcu; za parkiralište s naplatom trebalo bi ukloniti oko 1 500 kvadrata šume. Građani ističu da su ondje već imali besplatan parking „među stablima“ i poručuju gradskoj vlasti: ne dirajte ništa.
Ekologija i prava životinja izbili su u prvi plan. Potresne fotografije iz privatnog azila As Eka, na kojima su psi izgledali poput „živih leševa“, potaknule su javnost da zatraži raskid ugovora s koncesionarom i osnivanje gradskog azila. Društvene mreže dodatno je mobilizirala snimka izgladnjelog bića — još se ne zna je li riječ o lisici, psu ili čaglju — za koje su građani organizirali pomoć umjesto da ga se proglasi „sanitarnim problemom“ i ukloni.
Pilić zaključuje da je grad, ulaskom u Europsku uniju i ubrzanim razvojem turizma, „oguglao“ na priče o investicijama vrijednima desetke milijuna eura. Uvoz radne snage iz Nepala, Indije ili Filipina dodatno je otuđio građane od stare mantre o „novim radnim mjestima“. Danas se, kaže, glasovi više ne skupljaju bagerima i renderima, nego očuvanim stablima i spašenim životinjama.
Za šibenske političare to znači novo pravilo igre: svaka posječena grana i svaki zanemareni pas mogu biti skuplji od najluskuznijeg rendera u Photoshopu.