Dan kada je prije 79 godina uhićen zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac – 18. rujna 1946. – i dalje odzvanja hrvatskom crkvenom i društvenom scenom kao simbol sukoba s komunističkim režimom i postojanosti vjere.
Stepinca su pripadnici tadašnje vlasti priveli u zoru, oko 5.30 sati, u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu dok se spremao služiti misu. Samo dvanaest dana poslije počeo je postupak koji je u javnosti brzo stekao reputaciju montiranoga procesa.
U prvoj izjavi tijekom istrage nadbiskup je poručio da se protiv Crkve vodi politički obračun: „Moje hapšenje i zatvor i istražni postupak ima pripremiti očigledno materijal za sud protiv mene… Moja je krivnja sto posto u tome, što nisam mogao pokleknuti pred zahtjevima komunizma.”
Suđenje je kulminiralo 11. listopada 1946., kada je Stepinac proglašen krivim za suradnju s ustaškim vlastima i osuđen na 16 godina zatvora. Pet je godina proveo u Lepoglavi, a potom je prebačen u kućni pritvor u rodni Krašić, gdje je ostao do smrti 1960. godine.
Pola stoljeća nakon presude, 3. listopada 1998., papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim pred više od pola milijuna vjernika u Mariji Bistrici. Taj je čin učvrstio njegov status žrtve progona i moralnog orijentira unutar hrvatskog naroda.
Očekivanja da nadbiskup jednoga dana bude proglašen svetim ne jenjavaju. Aktualni zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša nedavno je izjavio: „Osobno se tome iskreno nadam, i ne samo ja, nego čitav vjerni hrvatski narod… Stepinac ne pripada samo Hrvatskoj, on je svjetionik vjere, vjernosti i oprosta u vremenu tame.”
Vjernici sada s pažnjom osluškuju Sv. Stolicu i papu Lava XIV., nadajući se da bi proces kanonizacije mogao označiti završni čin dugogodišnje borbe za priznanje Stepinčeve „mučeničke savjesti, vjere i ljubavi”, kako je to opisao nadbiskup Kutleša.
Svakog 18. rujna podsjećanje na uhićenje nadbiskupa Stepinca otvara pitanje odnosa države i Crkve, ali i trajnosti ideala zbog kojih je, kako je sam rekao, bio spreman odbiti „amen” na sve što se od njega tražilo.