Legendarni napadač NK Vinodola Paval Pave Krišković ispraćen je u petak na gradskom groblju u Novom Vinodolskom uz veliki oproštaj sugrađana, prijatelja i bivših suigrača. Klub za koji je zabio najviše pogodaka u povijesti odigrao je minutu šutnje i prije subotnje utakmice Treće NL – zapad protiv Krka.
Krišković je rođen 7. studenoga 1938. u Novom Vinodolskom, a nogometom se počeo baviti 1953. kao petnaestogodišnjak. Tijekom dva desetljeća ostao je vjeran boji Vinodola, igrajući na sva tri klupska igrališta – od Lužnjaka na Melu, preko Dolca, do današnjeg Bahalina. Premda su postojale ponude iz Njemačke te od Dinama i Partizana, ostao je uz obitelj i rodni grad.
„Posebno su mi u sjećanju ostali golovi vratarima koji su branili u klubovima koji su bili veći od Vinodola. To su bili vratari Rijeke, Ravnich, Mišić i Jantoljak”, prisjetio se Pave u ranijem intervjuu.
Nakon što je kopačke objesio o klin 1973., posvetio se trenerskom radu. Vodio je pionire, kadete i juniore, a tri je puta preuzimao i seniore. Njegov najveći trenerski uspjeh zabilježen je 1971., kada je školska ekipa OŠ Ivan Mažuranić postala prvak osnovnih škola tadašnje države. Djeci je bio i trener i drugi roditelj: na putu do Bahalina uvijek je nosio džepove pune čokoladica kao nagradu za trud. Među tim mališanima bila je i Katarina Ježić, kasnija osvajačica europske bronce s hrvatskim rukometašicama 2020. u Danskoj.
Klupski kroničar Fedor Mudrovčić istaknuo je:
„Bio je igračina. I ne znam je li ikada u životu bio ozlijeđen, a igralo se na kamenim terenima… Možda je od igračke karijere još važniji njegov trenerski doprinos. Radio je u osnovnoj školi, okupljao djecu, davao im lopte i čokolade. Talenti bi uvijek izbili van.”
Za svoj životni rad Krišković je 1998. dobio Nagradu Grada Novog Vinodolskog za životno djelo, a priznanja su mu uručili i FIFA te Međunarodni olimpijski odbor.
Novi Vinodolski danas pamti „prznicu” s njuhom za gol kao dobrodušnog entuzijasta koji je živio za nogomet i djecu. Njegov Bahalin bez njega više neće biti isti, ali legenda koju je ispisao ostaje trajno upisana u memoriju grada i kluba.