Na Filozofskom fakultetu u Osijeku predstavljena je knjiga „Židovski sabirni logori u Đakovu i Tenji” povjesničara Grge Grbešića i Pere Šole. Djelo je dio programa Mjeseca židovske kulture, a autori su ga temeljili na građi iz deset arhiva, zakonima Nezavisne Države Hrvatske te tadašnjim novinskim napisima koji su raspirivali antisemitizam.
Šola je priznao da ga je na višegodišnje istraživanje potaknula osobna priča: njegova je punica jedna od rijetkih preživjelih članica obitelji koja je gotovo u cijelosti stradala u holokaustu. „Kad vidimo fotografiju žene koja je pokušala pobjeći u talijansku zonu, a potom nestala iz Đakova, shvatimo da to nije samo broj od 3 200 ljudi, nego konkretni životi i tragedije”, kazao je.
Persekucija Židova u NDH započela je odmah nakon proglašenja države 10. travnja 1941., a već 30. travnja doneseni su rasni zakoni. Muškarci su mahom završavali u Jasenovcu, žene u Loborgradu, no za 1 800 Sarajevki ondje nije bilo mjesta pa je u prosincu 1941. improviziran logor u napuštenom industrijskom pogonu Đakovačke biskupije. Već s prvim transportom izbila je epidemija tifusa, stanovništvo je strahovalo od zaraze, a biskup je tražio da se prostor isprazni. U tri vlaka otpremljeno je oko 800 žena i djece u „nepoznatom smjeru” i nikada se nisu vratile.
Dok dio dokumenata upućuje na Auschwitz, svjedočenje zapovjednika logora na suđenju 1945. spominje Jasenovac. „Činjenica je da se od 3 200 žena nitko nije vratio. Gdje su skončale tema je mog daljnjeg rada”, rekao je Šola, naglašavajući kako se zločini ponavljaju „od Domovinskog rata do današnje Ukrajine”, što je razlog više da se o njima govori.
Grbešić je podsjetio na poziv pape Ivana Pavla II. na priznanje počinjenih zala: „Želim svoj narod suočiti s njegovim sjenama. Samo zreo čovjek može primiti oprost, tražiti ga i dati ga.”
Mjesec židovske kulture nastavlja se 11. rujna u Muzeju Slavonije predavanjem Marine Šutalo „Priča o stolu – predmeti iz ostavštine osječkog trgovca Makse Büchlera”.