Venecija – Mađarski redatelj László Nemes, nagrađen Oscarom za „Saulov sina”, vratio se na Venecijanski filmski festival s mračnom dramom „Orphan”, koja zaranja u traume Mađarske nakon neuspjelog ustanka 1956. godine.
Film, snimljen u prepoznatljivoj sepijastoj paleti i s Nemesovom preciznom kontrolom kadra, prati Andora (debitant Bojtorján Barábas), osamljenog tinejdžera koji idealizira oca nestalog u Drugom svjetskom ratu. Andor živi s majkom (Andrea Waskovics), sve dok se u njihovu životu ne pojavi grubi mesar u tumačenju Francuza Grégoryja Gadeboisa. Muškarac se ponaša kao da polaže pravo na obitelj, a istina o njegovu stvarnom odnosu s Andorom pokreće val bijesa i ogorčenja.
Tematski, „Orphan” govori o pobuni sinova protiv očeva, ali i o nužnosti prihvaćanja nove, nametnute moći – kako su Mađari morali prihvatiti sovjetsku vlast i etiketu „kvazi-fašista” koju im je Zapad prišio nakon što je ustanak ugušen. U tom je osjećaju političke i emocionalne napuštenosti lik Andora „siroče” svog doba.
Kroz priču se provlače i trenuci neočekivane nježnosti: majka dječaku govori – „The more you hate him, the more you like him.” Nemes, međutim, namjerno „povećava gravitaciju”, pa svaki kadar djeluje 20 % teži, a ritam filma ostaje sumoran i stiješnjen. Kritičari u Veneciji ocjenjuju kako režija impresionira tehnički, ali film ponekad djeluje otežano, dok Barábasova stalna mrka poza ostavlja „glumački” dojam.
„Orphan” tako ostaje manji Nemesov naslov nego „Saulov sin” ili „Sumrak”, no i dalje nudi bolno preciznu viziju srednjoeuropskog 20. stoljeća – onu u kojoj se privatna krvna veza prelama preko kolektivne traume i nedovršene pobune.