Politička scena u Mađarskoj, do jučer gotovo neupitno pod kontrolom Viktora Orbána, posljednjih mjeseci doživljava nagli preokret. Donedavni Fideszov insajder, 44-godišnji Péter Magyar, osnovao je stranku Tisza koja je, prema većini anketa, već izjednačena ili ispred vladajućeg Fidesza uoči parlamentarnih izbora zakazanih za travanj sljedeće godine.
Politolog Davor Gjenero podsjeća da je „Magyar na onim političkim pozicijama na kojima je Viktor Orbán bio prije 15 godina”. Karijeru je gradio između diplomacije i energetike, dugo boravio u Bruxellesu, a na političku scenu stupio nakon skandala koji je srušio njegovu bivšu suprugu, nekadašnju ministricu europskih poslova Judit Vargu. U napadima na Orbána javno proziva urušen zdravstveni sustav, zapuštene škole i raširenu korupciju.
Istodobno, Orbán se suočava s nizom izazova:
• Velika inflacija i sve teži ekonomski pokazatelji.
• Ograničen pristup sredstvima EU-a zbog sporova oko vladavine prava.
• Obveza da do kraja godine pokaže plan smanjenja ovisnosti o jeftinim ruskim energentima, na kojima Budimpešta gradi profitabilan energetski „hap”.
I u Bruxellesu se karte preslaguju. Nakon napetosti s Europskom pučkom strankom, Fidesz je u srpnju 2024. pristupio novoj desnoj grupaciji „Patrioti za Europu” uz FPÖ i češki ANO, okupljajući suverenističke i nacionalno orijentirane stranke.
Gjenero smatra da Orbán, unatoč mogućem gubitku vlasti, ostaje faktor: „Njegov će zastupnički klub i dalje biti relevantan, a iza sebe ima krug ekonomski izrazito jakih ljudi.” Mađarski premijer i dalje vješto koristi kulturne sukobe. Nedavna Parada ponosa u Budimpešti, koju je poduprla EU, poslužila mu je za novi napad na Bruxelles. „Europa je progutala Orbanovu udicu”, ocjenjuje Gjenero, procjenjujući da će konzervativni dio birača to gledati blagonaklono prema Fideszu.
Nasuprot tome, Magyar predstavlja svjež, proeuropski glas. Njegov „dobar momentum” i činjenica da je već pretekao Orbána u anketama stvaraju uvjete za najneizvjesnije mađarske izbore u posljednjih petnaest godina. Ishod će, zaključuje Gjenero, imati izravan odjek i u Hrvatskoj – bilo kroz promjene unutar EU-a, bilo kroz regionalnu energetsku politiku koju Budimpešta već godinama oblikuje.
