Novi linearni akceleratori kupljeni sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) ubrzano ulaze u pogon. Do kraja godine svih 21 uređaj trebao bi zamijeniti dotrajale aparate u šest bolnica i znatno skratiti put pacijenata do zračne terapije.
• KBC Rijeka i KBC Osijek već koriste po tri akceleratora i tvrde da lista čekanja praktički ne postoji. • Opća bolnica Zadar prvi je put uvela radioterapiju; od ožujka je liječenje završilo 113 pacijenata, a prosječno 25 ih se zrači dnevno – bez odgađanja. • KBC Zagreb zasad radi s pet uređaja, od kojih dva u tri smjene. Još dva akceleratora trebala bi biti puštena do polovice studenoga, no radovi na bunkerima kasne, pa se bolnica „utrkuje s vremenom” kako rokovi EU-a ne bi bili probijeni.
Unatoč napretku, ostale mjere iz Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka – informatičko umrežavanje, praćenje ishoda liječenja i zapošljavanje dodatnog kadra – ozbiljno kasne.
„Posljednjih smo godina napravili goleme pomake… Riješili smo radioterapiju, liječnika imamo dovoljno, ali su nam problem medicinske sestre. Na natječaj za 150 sestara jave se tri, a ni jedna ne želi na onkologiju”, upozorava prof. dr. Stjepko Pleština iz KBC-a Zagreb.
Eurozastupnica Romana Jerković podsjeća da Hrvatska još uvijek ne prati sustavno ishode liječenja raka: „Bez praćenja ishoda ne možemo znati koliko je liječenje bilo uspješno… Pitam se kako takav sustav uopće može učiti iz vlastitih rezultata.” Smatra da je „implementacija ostala daleko ispod očekivanja” zbog nedostatka političke volje, loše prevencije i nepostojeće onkološke mreže.
Na terenu se i dalje osjećaju regionalne razlike. „Radioterapijski kapaciteti u Petrovoj i Vinogradskoj sada ne rade zbog kvarova”, navodi Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu, ističući kako pacijenti, ali i djelatnici osjećaju „neizvjesnost i zabrinutost” oko dostupnosti skrbi.
Prevencija – drugi krak borbe protiv raka – također posrće. Odaziv na probir raka debelog crijeva ostaje „katastrofalno loš”, a za rak vrata maternice formalno nema organiziranog programa, upozorava Jerković: „Nema kampanje koja bi poručila da su građani odgovorni za svoje zdravlje.”
Zaključak struke i pacijenata je jasan: novi strojevi skraćuju liste, ali bez dodatnih sestara, umreženih baza podataka i snažne prevencije Hrvatska neće iskoristiti pun potencijal investicije koja je dosad najvidljiviji pomak u borbi protiv raka.