Na križanju Zvonimirove i Harambašićeve ulice ovih je dana skinuta zaštitna skela s nove poslovno-stambene zgrade, čime je dovršena jedna od najuočljivijih novogradnji u donjem dijelu Maksimira. Objekt suvremenog izgleda u fasadnoj opeci prostire se na uglovnoj parceli koju, prema zemljišnim knjigama, posjeduje Ivana Lovrić, direktorica tvrtke IKOM i kći poduzetnika Mije Kovče – šurjaka pokojnog Vjeke Sliška.
• Vizualni dojam: Zgrada je, prema projektu arhitektonskog studija SODAA, oblikovana u tamnoj opeki i rasteru koji se, prema prvim reakcijama stanara, bolje uklapa u okolno tkivo nego prijašnje gradnje u blizini. Na pročelju i u okolišu tek treba zasaditi predviđeno zelenilo kako bi, kako stoji u opisu projekta, "novi identitet poštovao zatečene ambijentalne vrijednosti".
• Tržišna ponuda: U oglasnicima su se već pojavili prvi najamni oglasi za stan i poslovni prostor u prizemlju, što sugerira da će objekt kombinirati stanovanje i uslužne djelatnosti.
• Pravni okvir: I ova je zgrada, kao i nova višekatnica nešto zapadnije na uglu Zvonimirove i Heinzelove, podignuta uz važeće dozvole i u skladu s prostornim planom, premda dio stanovnika žali za starim jednokatnicama s vrtovima koje su nekoć bile zaštitni znak kvarta.
Urbanistički kontekst
Zašto se uopće toliko gradi na potezu od Heinzelove do Harambašićeve? Arhitektica Helena Paver Njirić podsjeća da je Zvonimirovu ulicu kao „ulicu sunca” krajem 19. stoljeća planirao Milan Lenuci, spajajući Donji grad s Maksimirom širom, blago zakrivljenom avenijom. "Programski je trebala udomiti reprezentativne zgrade, no zbog predratne i poratne krize širina je smanjena, a niknule su stambene najamne višekatnice; istočno od Heinzelove prevladale su obiteljske kuće s velikim vrtovima", opisuje Paver Njirić.
Taj se nekadašnji miks danas ubrzano mijenja. Na mjestu starih kuća niču tzv. urbane vile i višekatnice, neke arhitektonski uspjelije, a neke manje sretno uklopljene. Stručnjaci naglašavaju da bi, za očuvanje karaktera četvrti, ključno bilo zadržati što je moguće više zelenih površina i vrtnog pojasa.
Iako je, kako priznaju i sami projektanti, ideal gradnje obiteljskih kuća s vrtom nepovratno potisnut tržišnim zamahom, nova zgrada obitelji Sliško simbol je trenutačnog vala transformacije – val koji donosi moderniju vizuru, ali i gomila pitanja o budućem identitetu jedne od najpoželjnijih zagrebačkih adresa.