Splitski povjesničar i vanjskopolitički analitičar dr. Tihomir Rajčić objavio je studiju „Krivnja Srbije za Prvi svjetski rat“, rezultat četverogodišnjeg istraživanja arhivskih zapisa iz Srbije, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Rusije. Izdanje će, uz hrvatsku, dobiti i njemačku te englesku verziju.
Rajčić u knjizi iznosi tezu da se u beogradskom Ministarstvu vanjskih poslova od 1905. skrivala tajna organizacija „Narodna odbrana“, čiji je vrh činilo državno i vojno vodstvo. Prema njegovim navodima, ta je struktura godišnje raspolagala s, preračunato, oko pet milijuna eura te je nakon 1908. u Bosni i Hercegovini razgranala mrežu za krijumčarenje oružja i ljudi.
Posebno ističe ulogu četničkog vojvode i bojnika Vojislava Tankosića, kojega opisuje kao ključnog organizatora atentata u Sarajevu. „Da je u srpnju 1914. propisno uhićen i ispitan pred Europom, vrlo vjerojatno ne bi bilo Prvog svjetskog rata“, ocjenjuje autor.
Rajčić citira i povjerljivo upozorenje tadašnjeg premijera Nikole Pašića, sastavljeno četiri dana prije atentata, u kojem Pašić priznaje da bi saveznici Srbije, saznaju li za aktivnosti njezinih časnika, „stali na stranu Austro-Ugarske“. Pisac drži taj dokument dokazom da je vrh Kraljevine Srbije bio svjestan posljedica vlastitih akcija.
Gavrila Principa autor opisuje kao „tragičnog mladića“ bez potpune svijesti o razmjerima svoga čina, zarobljenog u „mitološkoj psihozi“ kosovskog mita.
Knjiga se, prema Rajčiću, bavi i „beogradskom vještinom zataškavanja“. Navodi slučaj iz 1907. kada je britanski diplomat J. B. Whitehead tražio od Pašića da obustavi četničke napade u Makedoniji; Pašić mu je, tvrdi, lagao da je novac namijenjen izbjeglicama.
Izdanje je pobudilo zanimanje i u Srbiji, no planirano Rajčićevo sudjelovanje na sajmu Book Talk u Novom Sadu u rujnu 2024. otkazano je nakon prijetnji smrću i upozorenja hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova. Autor smatra da je „glas razuma“ nužan Srbiji, osobito nakon što je tamošnja vlada u lipnju 2024. usvojila „Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“, koju doživljava kao propagandno-politički pritisak na Hrvatsku.
Rajčić zaključuje da njegova knjiga želi potaknuti „katarzu“ u Srbiji i otvoriti zapadnoj publici pogled „iza kulisa beogradske politike“ koja se, tvrdi, još uvijek nije odrekla četničke tradicije.