Ratkov Dol, najmanje naselje općine Levanjska Varoš, s tek 19 stanovnika, uskoro bi moglo prestati biti slijepo crijevo Đakovštine. Uz izgradnju nove asfaltne prometnice između Ratkova Dola i susjedne Slobodne Vlasti, pokrenut je i paralelni projekt trajnog rješenja za oborinske vode koje desetljećima plave selo.
„S Hrvatskim vodama i drugima poveli smo razgovore da se, dok traje izgradnja ceste, ide u čišćenje potoka Đuranovac da se ‘odvede’ voda od sela, čija dvorišta za jačih kiša poplave jer Đuranovac svu tu vodu ne može primiti”, izjavio je načelnik općine Slavko Tidlačka. Dodaje da se traži rješenje za usko grlo potoka upravo u središtu mjesta: „Sva voda s Dilj-gore bujično ide tu, a danas-sutra plavit će i novoizgrađenu cestu. Šteta bi bila ne iskoristiti sadašnji trenutak da se i taj problem riješi”.
Ključni potez bit će pojačavanje cijevnih propusta, označenih kao kritične točke. Geodetske ekipe već snimaju teren kako bi se izračunao potreban pad i osigurala protočnost, jer je na jednom dijelu, kako kaže načelnik, „netko pravio ‘ćupriju’ pa voda ide linijom manjeg otpora”.
Gradnja prometnice službenog naziva „Rekonstrukcija dionice lokalne ceste LC44118 Slobodna Vlast – Ratkov Dol” investicija je Uprave za ceste Osječko-baranjske županije. Projekt potpisuje Đakovoprojekt, a radove izvodi Osijek-Koteks. Novo će asfaltno lice povezati selo s državnom cestom DC38 (Đakovo – Požega), udaljenom nešto više od dva kilometra.
Za mještane, koji uglavnom žive od poljoprivrede i stočarstva, cesta znači više od ugodnije vožnje. U selu nema dućana, kafića ni redovne autobusne linije, osim školskog autobusa koji dovozi troje djece u osnovnu školu u Levanjskoj Varoši. Bolja prometna povezanost, uz zaštitu od sve učestalijih ekstremnih oborina, trebala bi donijeti sigurnost, ali i tračak nade da će se demografski pad – Ratkov Dol je od 154 stanovnika 1910. pao na 19 prema popisu 2021. – barem usporiti.
Prema riječima načelnika Tidlačke, cilj je radove na cesti i vodozaštitnim mjerama dovršiti istodobno, kako „buduće bujice više ne bi šibale kroz dvorišta, nego kontrolirano tekle Đuranovcem prema nizvodnim poljima”.