Dok je hrvatska nogometna reprezentacija nedavnim plasmanom na Svjetsko prvenstvo već osigurala oko 10 milijuna eura za blagajnu Hrvatskog nogometnog saveza – a i u najlošijem scenariju s Mundijala bi mogla kući ponijeti dodatnih pet milijuna – brončani rukometaši ostat će gotovo praznih džepova.
Prema važećim pravilima FIFA-e, dio nagrade od plasmana i nastupa dijeli se igračima i stručnom stožeru, pa će Vatreni konkretno osjetiti financijsku injekciju koja prati njihov sportski uspjeh.
U rukometu je priča posve drukčija. Za treće mjesto na Europskom prvenstvu hrvatski reprezentativci i stožer pod vodstvom Islanđanina Dagura Sigurdssona dobit će isključivo državnu nagradu za sportsku izvrsnost od 5 250 eura po osobi. Sustav nagrađivanja države predviđa 7 500 eura za srebro te 12 500 eura za europsko zlato, no Europska rukometna federacija igračima i savezima isporučuje tek medalje i trofej – novčane premije ne postoje.
Tako se još jednom otvara pitanje neravnopravnosti unutar loptačkih sportova: nogomet pliva u milijunima, dok vrhunski rukometni domet na kontinentalnoj razini ostaje simbolično honoriran.