Europski zeleni plan probudio je nadu u povratak nekadašnjeg glamura noćnih vlakova, čiji je ugljični otisak 28 puta manji od avionskog. Ipak, unatoč jasnoj potražnji, entuzijazam se posljednjih mjeseci zaledi na hladnim pragovima tržišta.
• Dvije godine stara linija Pariz–Beč–Berlin ugašena je nakon što su francuske državne subvencije povučene. Operater tvrdi da specifični troškovi noćnih kompozicija bez pomoći postaju nepodnošljivi.
• Identična sudbina zadesila je planirani koridor Basel–Kopenhagen–Malmö, koji je trebao krenuti u travnju. Peticija za njegovo spašavanje ostala je bez učinka.
• Potražnja, međutim, nije problem: Pariz–Beč bilježio je popunjenost od 70 %, a anketa provedena u pet većih članica EU pokazuje da bi 69 % građana rado putovalo noću, dok gotovo tri četvrtine smatra da željezničke karte moraju biti jeftinije od leta na istoj relaciji.
• Realnost je drukčija. Zračni promet oslobođen je PDV-a, dok se neki prekogranični vlakovi i dalje oporezuju. Dugolinijske pruge dodatno opterećuju visoke pristojbe za korištenje infrastrukture. Pritom kronično nedostaje novog voznog parka; slobodna ležaja nerijetko nema mjesecima unaprijed, a vagoni iz 70-ih i 80-ih odavno vape za mirovinu.
Aktivisti okupljeni oko platforme Back-on-Track.eu traže ukidanje PDV-a na međunarodne vlakove i radikalno smanjenje tračničnih naknada, ističući klimatsku korist kao javni interes. Gotovo 75 000 potpisnika stalo je iza zahtjeva za očuvanje linije Pariz–Beč–Berlin, a „pidžama prosvjedi” održani su prošlog mjeseca na kolodvorima u jedanaest europskih gradova.
Jasno je da romantika noćnog putovanja još uvijek zahvaća maštu kontinenta. Preostaje vidjeti hoće li Bruxelles i nacionalne vlade tu emociju pretočiti u konkretna ulaganja – prije nego što se kotači ponovno zaustave.