Crno predbožićno raspoloženje polako preuzima Gradski vrt – točnije novo Pampas, stadion čije održavanje godišnje proguta između 2,5 i 3 milijuna eura. Deset godina otkako je mađarski kapital, predvođen Lőrincem Mészárosom, preuzeo NK Osijek, klub je ponovno na rubu prvoligaškog opstanka, a egzistencijalna pitanja sve glasnije odjekuju tribinama.
Od prvog „spasilačkog“ vala iz 2016. do danas promijenilo se gotovo sve osim visine izdvajanja vlasnika. Inflacija, skuplji nogometni tržišni uvjeti i golemi troškovi novog stadiona učinili su ulaganje manje moćnim, a ključni cilj – financijska samoodrživost – ostao je mrtvo slovo na papiru. Rezultat je sezona u kojoj su Bijelo-plavi slavili tek osam puta u cijeloj 2025. godini: šest ligaških pobjeda (Dinamo, Rijeka, Hajduk, Slaven Belupo, Vukovar 1991, Gorica) i dvije u Kupu (Dinamo, Uljanik).
Navijačko strpljenje puklo je; transparenti i društvene mreže traže smjenu Uprave. Vlasnik pak uporno šuti, ostavljajući svoje kadrove da se, kako cinično primjećuju kritičari, „okreću na ražnju nezadovoljstva“. Strah koji lebdi iznad Pampasa nije samo ispadanje iz lige. Nerazjašnjeni „interesi vlasnika“ hrane bojazan da bi Mészáros, umoran od gubitaka i kritika, mogao jednostavno dignuti ruke. Što bi tada ostalo od kluba – nitko ne zna.
Pred Osječanima je, stoga, zima koju mnogi ocjenjuju težom od one 2016. godine. Bez zajedničkog fronta Uprave, struke i navijača, te jasnog plana kako stabilizirati financije i rezultatsku krivulju, spasonosni scenarij djeluje sve udaljenije. A mađarski „jastuk za spašavanje“ možda više nije dovoljno mekan – ili ga, u najcrnjem raspletu, uopće neće biti.