Dok se Pariz i Berlin formalno slažu da Europi treba jača zajednička obrana, razlika u fiskalnim mogućnostima dviju vodećih članica EU-a postaje sve vidljivija.
Prema planovima koje je nedavno potvrdila vlada kancelara Friedricha Merza, Njemačka će do 2029. svoje obrambene izdatke podići na oko 150 milijardi eura godišnje. Već ove godine Njemačka izdvaja približno 86 milijardi eura, a cilj joj je dostići NATO-ovu novu smjernicu od 3,5 % BDP-a šest godina prije roka (2035.).
Francuski proračun za obranu trenutačno iznosi oko 62 milijarde eura, a i u optimističnoj varijanti 2029. bi se popeo na najviše 80 milijardi. Istodobno Pariz mora sniziti ukupni proračunski manjak ispod 3 % BDP-a, pa mu nedostaje manevarskog prostora za veće ulaganje u vojsku.
„Opsjednut” budžetskom prednošću
Anonimni francuski dužnosnici tvrde da je predsjednik Emmanuel Macron „opsjednut” njemačkom fiskalnom slobodom. Strah ga nije klasična invazija preko Rajne nego mogućnost da Njemačka istisne Francusku s pozicije ključne vojno-diplomatske sile EU-a te preuzme inicijativu u oblikovanju europske obrambene industrije.
Francuska ima prednosti koje Berlin ne može brzo dostići: globalnu projekciju snage, stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a i nuklearni arsenal. Vojni zapovjednici u Parizu podsjećaju da Bundeswehr, nakon desetljeća pacifističke kulture, tek treba pokazati može li učinkovitije upravljati naglim priljevom novca.
Industrijska utakmica
Puno brže od političkog utjecaja u pitanje dolazi takozvana „industrijska ravnoteža”. Hoće li se njemački milijardi iskoristiti za zajedničke europske projekte ili će otići na američku „policu s gotovim rješenjima”? Pariz je već razočaran odlukom tvrtke Rheinmetall da s američkim Andurilom razvija dronove i projektile, umjesto da produbi suradnju s francuskim partnerima.
Merz povremeno ponavlja Macronovu mantru o „europskoj strateškoj suverenosti”, no jednako često naglašava lojalnost transatlantskom savezničkom okviru. Kakav god konačan kurs odabrao, golema njemačka ulaganja gotovo sigurno će joj donijeti vodeću ulogu u europskim obrambenim inovacijama i nabavi.
Tijesan rok za kompromis
Francuska diplomacija upozorava da je „prozor prilike” za uspostavu zajedničkih pravila u obuci, istraživanju i nabavi oružja vrlo uzak. Ako dvije najveće europske ekonomije ubrzo ne dogovore standarde, odluke koje Njemačka sada donese oblikovat će kontinent na desetljeća.
Bez takvog dogovora, Pariz će se sljedećih godina suočavati s paradoxom: dok Njemačka ostaje industrijski motor Europe i prerasta u najveću vojnu silu EU-a, francuska vizija strateške autonomije sve će više ovisiti upravo o – Berlinu.
