Njemački mediji, koji se jugoistočnom Europom obično bave tek sporadično, ovih su se dana raspričali o onome što nazivaju „jesen rasističke mržnje na Balkanu”. U opsežnoj analizi spojili su više incidenata iz Hrvatske, Crne Gore i Slovenije, tvrdeći da ih povezuje zajednički val nacionalističke netrpeljivosti.
Prema njemačkim novinarima, niz počinje napadom na kulturnu priredbu srpske zajednice u Splitu, nastavlja se fizičkim i verbalnim okršajima s turskim državljanima u Crnoj Gori te kulminira prosvjedima u Novom Mestu nakon što je jedan pripadnik romske zajednice usmrtio lokalnog stanovnika. U sva tri slučaja, pišu, napadače ili prosvjednike odlikovala je odjeća „u crno”, vidljivi simbol zajedničkog radikalizma.
U Sloveniji su, podsjetimo, vlasti odmah po incidentu krenule u ubrzane izmjene zakona kojima žele pojačati nadzor nad Romima. Crnogorska vlada, pak, ponovno je uvela vizni režim za turske državljane – potez koji njemački autori vide kao popuštanje nacionalističkom pritisku umjesto njegova suzbijanja.
Kada je riječ o Hrvatskoj, konstatira se da je jačanje mržnje prema manjinama i stranim radnicima „logična posljedica” dugotrajnog pomaka društva i politike udesno. Njemački komentatori ističu da se zločini počinjeni u ime vlastite države tijekom Domovinskog rata nerijetko ignoriraju, dok se zločini ustaškog režima relativiziraju – ne samo na ekstremnoj desnici nego i među nositeljima vlasti.
Posebno se izdvajaju četiri ministra koji su ljetos pohodili megakoncert Marka Perkovića Thompsona, pjevača čija se glazba često povezuje s ustaškom ikonografijom. Prema istom izvještaju, ministar obrane Ivan Anušić na koncertu je čak uzvikivao ustaški pozdrav. Nekoliko mjeseci poslije incident u Splitu, u kojem su školarci iz Srbije bili prisiljeni napustiti grad, poslužio je kritičarima kao dokaz da se mržnja prelijeva s pozornice na ulice. Sam ministar, međutim, povezanost dvaju događaja odlučno odbacuje.
Sve u svemu, njemački autori upozoravaju da balkanski politički vrhovi, umjesto da gase iskru netrpeljivosti, prečesto na njoj grade kratkoročne političke bodove. U takvoj klimi, zaključuju, manjine ostaju prve i najvidljivije žrtve – bila riječ o Srbima u Splitu, Turcima u Podgorici ili Romima u Novom Mestu.
