Nakon što je oko stotinu navijača odjevenih u crno upalo u splitski gradski kotar Blatine-Škrape i rastjeralo okupljene pripadnike srpske zajednice uz povike „Za dom spremni”, rasprava o radikalnom nacionalizmu u Hrvatskoj ponovno je eskalirala.
Politička utrka u Saboru
• Proteklih se tjedana saborska govornica pretvorila u polje nadmetanja tko će glasnije izgovoriti ustaški pozdrav ili brže zabraniti „ljevičarske“ manifestacije.
• Analitičari upozoravaju da poticanje simbolike iz Drugog svjetskog rata stvara klimu u kojoj se ekstremizam normalizira.
Upozorenje dr. Dražena Šibera
Sveučilišni profesor i politički psiholog dr. Dražen Šiber ocjenjuje da je „duh neoustaštva pušten iz boce“ te dodaje: „Teško ćemo ga vratiti natrag.“ Prema njegovim riječima, nasilni incident u Splitu samo je „najnovija epizoda“ šireg trenda.
Moguća nova meta – strani radnici
Dok se policija bavi identifikacijom sudionika napada, civilne udruge već upozoravaju da bi se sljedeća meta mogle naći tisuće stranih radnika koji posljednjih godina dolaze popuniti manjak radne snage. „Ako se klima straha i isključivosti ne zaustavi, logično je očekivati da će se sve manjinske skupine naći pod povećalom“, kažu predstavnici nevladinih organizacija.
Širi društveni kontekst
• Hrvatska je, navode promatrači, još donedavno uspijevala zadržati radikalno desne ispade na rubu društva.
• Serija javnih manifestacija s ustaškom simbolikom – od velikog koncerta na Hipodromu prije četiri mjeseca do grafita prijetnji književnicima Miljenku Jergoviću i Jurici Pavičiću – pokazuje da se granica prihvatljivog pomiče.
Reakcije i sljedeći koraci
Ministarstvo unutarnjih poslova kratko je priopćilo da „provodi kriminalističko istraživanje“ te najavilo pojačano praćenje utakmica i javnih okupljanja. Udruge za ljudska prava traže strože sankcije za korištenje ustaških simbola i bolju edukaciju mladih o antifašizmu.
Dok institucije odmjeravaju poteze, dr. Šiber upozorava da je ključni test još pred društvom: „Hoćemo li dopustiti da zastrašivanje manjina postane novo normalno ili ćemo, napokon, jasno reći da je vrijeme ratne ikonografije završilo?“