Prvi prelazak Atlantika najvećega teretnog jedrenjaka na svijetu, Neoliner Origina, donio je i nevrijeme i tehničke kvarove, ali i nagovještaj kako bi se pomorski prijevoz mogao odvojiti od najprljavijeg fosilnog goriva.
Neoliner, dug 136 metara, isplovio je iz Saint-Nazairea na zapadnoj obali Francuske prema Baltimoreu noseći 1 204 tone tereta – od pola milijuna boca konjaka Hennessy do hibridnih automobila Renaulta. Glavnu snagu daju mu dva polukruta jedra od karbona i stakloplastike, dok se dizelsko-električni motor koristi samo kao potpora. Cilj broda je, krstareći sporije i „loveći“ vjetar, smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 80 % u odnosu na klasični teretnjak s pogonom na teška loživa ulja.
„O ovome sanjam 15 godina“, kaže kapetan Antonin Petit koji je odrastao jedreći uz bretonsku obalu i sakupljajući otpad iz mora. „Ne paliti gorivo i ipak prevoziti robu – to je ostvarenje mog životnog sna.“
Svakodnevica na brodu bila je idilična: francuska kuhinja, kartaške partije i promatranje kitova. No tri dana nakon isplovljavanja gornja ploča jednoga jedra pukla je i raspala se zbog tvorničke greške. Popravak je bio moguć tek u kanadskom arhipelagu Saint-Pierre-et-Miquelon, kamo je poseban tim doputovao zrakoplovom i pet dana radio u improviziranoj radionici u skladištu.
Zbog kvara se ostatak prelaska Atlantskog oceana oslanjao na samo jedno jedro i motor od 4 000 kW, dok je brod plovio kroz područje niskog tlaka koje je donijelo vjetrove uraganske snage od 74 mph. Unatoč svemu, Neoliner je u Baltimore stigao tek dan kasnije od plana, a preliminarne procjene pokazuju da je potrošnja goriva ipak prepolovljena u odnosu na uobičajeni brod iste klase.
Problem teških loživih ulja • Oko 80 % globalne robe prevozi se brodovima. • Brodarstvo čini približno 3 % svjetskih emisija CO₂ – da je država, bilo bi šesti najveći zagađivač. • Većina flote i dalje koristi tzv. bunker-ulje, katrastu ostatku na dnu rafinerijskog bačvastog „lanca“.
Stručnjaci Međunarodnog vijeća za čisti prijevoz procjenjuju da će 90 % dekarbonizacije brodarstva zahtijevati prijelaz na zelenija goriva poput obnovljivog vodika, a tek 10 % na mjere učinkovitosti, uključujući retrofite jedara. „Postoji prostor da vjetar smanji potrošnju goriva i troškove“, kaže Bryan Comer iz ICCT-a, dodajući kako će zeleni vodik biti tri do četiri puta skuplji od današnjeg fosilnog goriva.
Ekonomika i skaliranje Izgradnja brodova s jedrima skupa je – Neoliner Origin stajao je 60 milijuna eura – a sama jedra učinkovitija su na manjim plovilima. Da bi se postojećim megakontejnerima nadomjestio kapacitet, trebalo bi više manjih jedrenjaka, što dovodi u pitanje isplativost za globalnu robnu razmjenu kojoj veličina donosi profit.
Ipak, interes postoji: više od stotinu putničkih karata za sljedeće plovidbe već je prodano, po cijeni od 3 200 eura za dvotjedno putovanje između Saint-Nazairea i Baltimorea. Nakon 15 dana na moru i ukupno 9 500 kilometara puta bez leta, osam prvih putnika dokazalo je da se Atlantski ocean može prijeći s upola manje fosilnog goriva – uz dozu avanture koju zrakoplov sigurno ne pruža.
Za kapetana Petita ovaj je prelazak tek početak: „Pomiriti svoje uvjerenje o zaštiti oceana s profesijom – to sam čekao cijeli život. Sada to moramo samo ojačati i održati.“