Bila je subota, 14. ožujka 1992. Maksimir je primio oko 10 000 gledatelja koji su prvi put u samostalnoj Hrvatskoj dobili ono što su tadašnje novine već zvale hrvatski derbi. Dinamo je u to kratko razdoblje nosio ime HAŠK Građanski, a na suprotnu klupu sjeo je Hajdukov trener Stanko Poklepović Špaco.
Rezultat je otišao na stranu Splićana: 2:1. Ante Miše načeo je domaće u 47. minuti, Ardijan Kozniku povisio na 2:0 u 64., a nadu „modrima” vratio je Željko Adžić iz kaznenog udarca deset minuta poslije. Hajduk je tom pobjedom zakoračio prema tituli prvaka, dok je HAŠK Građanski na kraju sezone završio peti.
No utakmica je ostala upamćena ponajprije po trenutku kada je, u samoj završnici, pomoćni sudac Božo Mamić dosudio korner za domaće iako je lopta jasno prešla crtu za gol-aut. Špaco je eksplodirao, istrčao izvan tehničkog prostora i prema sucu ispalio psovku koja se i danas prepričava: „…bemti mliko materino!” Televizijske kamere zabilježile su svaku riječ, a beštimja je ušla u folklor navijačkih priča.
Glavni sudac bio je Dubrovčanin Mateo Beusan, kojemu je kontrolor suđenja dr. Damir Matovinović dodijelio visoku ocjenu. I Beusan, a i mnogi navijači, i danas s nostalgijom prelistavaju memoriju na dan kada je započela nova era hrvatskog nogometa – začinjena Špacinim nezaboravnim povikom koji je, 34 godine poslije, i dalje dio kolektivnog sjećanja.
