Autorica Nastja Kulović objavila je roman „Mi se ne grlimo” kojim završava trilogiju obiteljske stvarnosne proze započetu naslovima „Kud si krenula?” i „Nešto drugo”. U razgovoru za medije otkrila je da se trilogijom željela „odmaknuti od stvarnosne proze”, ali i dalje ostati vjerna temama odnosa, istine i osobne odgovornosti za promjene.
Kulović je pojasnila da je svaka knjiga trilogije fokusirana na drugo obiteljsko lice: prva na oca, druga na djeda i baku, a treća na majku. „Htjela sam provjeriti funkcionira li u književnosti ono što neumorno ponavljam u životu – da je svačija priča važna”, rekla je spisateljica.
Roman je tehnički najraznovrsniji u serijalu: priča se izmjenjuje kroz prvo lice, pisma, e-mailove, govorne poruke i videočestitke. „Različite forme su mi došle u promišljanju kako knjigu učiniti dinamičnijom”, objasnila je Kulović dodajući da je svaki od četiri ženska lika dobio prepoznatljiv, autonoman glas.
Pisanje je potrajalo više od dvije godine, a početna ideja – majčina inventura života uoči 60. rođendana – postupno je nadograđena likovima kćeri i unuke koji uvode sukob i napetost. „Pisanjem zaranjamo po priču i iznosimo je na svjetlo dana, tek se uređivanjem ona poslaguje”, kaže autorica.
Najmlađi lik, desetogodišnja Eli, pokazao se posebno privlačnim čitateljima pa Kulović ne isključuje mogućnost da se okuša u pisanju za mlađe uzraste. „Rekli su mi da sam uspjela ne poglupiti dijete – to mi je zazvučalo kao važna stvar”, priznaje.
Kao samozaposlena autorica sama se brine o promociji i distribuciji: „Na tržištu na kojem je puno knjiga, a malo ljudi čita, knjiga se sama ne može pobrinuti za sebe.” Ističe da joj poduzetnički duh pomaže u prelasku iz spisateljske u promotorsku ulogu, iako smatra da se ta praksa polako širi i među velikim izdavačima.
Dok „Mi se ne grlimo” tek osvaja publiku, Kulović već bilježi ideje za četvrtu knjigu, ponovno inspiriranu istinitim događajima. No, drži se pravila da novu rukopis ne započinje dok aktualni naslov ne dobije „potpunu autorovu podršku”.
Roman „Mi se ne grlimo” u prodaji je nešto više od mjesec dana, a autorica navodi da ga čitatelji opisuju kao „najbolji dosad” te prepoznaju „kondiciju u pisanju”. Sama pak naglašava da joj je važnije kada „pisanje potakne osobnu promjenu ili barem promišljanje o vlastitoj priči” nego bilo kakva vanjska kritika ili pohvala.
