Europa se još jednom našla u ulozi promatrača nakon zajedničkih udara Sjedinjenih Država i Izraela na iranske vojne ciljeve. Dok Washington i Jeruzalem šalju oštra upozorenja Teheranu da prekine nuklearni program, europske prijestolnice djeluju raspršeno, bez jedinstvene strategije i stvarnog utjecaja.
Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo uspjele su tek preko vikenda usuglasiti kratko priopćenje. U njemu su upozorile Iran da su spremne poduzeti „obrambene mjere” kako bi spriječile lansiranje projektila i dronova, ne prestane li Teheran s „neselektivnim napadima“. Iako signal solidarnosti postoji, izostanak jasnije linije prema Washingtonu i Teheranu dodatno naglašava razlike unutar Unije.
Svaka država prije svega brine za sigurnost vlastitih građana na Bliskom istoku. Moguća evakuacija desetaka tisuća ljudi lebdi u pozadini, zbog čega se diplomati usredotočuju na konzularnu logistiku umjesto na oblikovanje koherentne politike. Rezultat je dojam kontinenta koji "u najboljem slučaju djeluje nekoordinirano, a u najgorem podijeljeno".
Ozbiljno je narušena i retorika Bruxellesa o „međunarodnom poretku temeljenom na pravilima“. Bez jasnog dogovora o tome koja su to pravila i kako ih provoditi, prijetnje sankcijama ili apelima gube na težini. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron godinama upozorava da Europska unija treba veću "stratešku autonomiju" kako bi se nametnula kao relevantan čimbenik. Aktualna kriza pokazuje koliko je taj cilj još daleko.
Istodobno, ponovni ulazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću dodatno otežava položaj Starog kontinenta. Europski čelnici tjednima su promatrali pojačano gomilanje američkih snaga na Bliskom istoku i slušali Trumpova upozorenja Iranu da odustane od nuklearnih ambicija – ili se suoči s posljedicama. Sada, kada su posljedice stigle, EU se bori pronaći jedinstven glas.
Za Europu ostaje ključno pitanje: može li se i kako nametnuti kao samostalan akter ili će i dalje reagirati tek nakon što drugi povuku poteze? Napad na Iran brutalno je podsjetio da kontinent još traži odgovor.
