Beograd – Osam mjeseci nakon što je u padu nadstrešnice na novosadskom sajmištu poginulo 16 osoba, Srbija i dalje proživljava najdugotrajnije i najmasovnije prosvjede u vrijeme vladavine Aleksandra Vučića. Tragedija je otvorila stare rane i ponovno pokrenula pitanje: zašto srbijanska politička scena nikada nije prošla nužnu društvenu katarzu?
Prosvjedi predvođeni studentima, koji prema istraživanjima uživaju najveće povjerenje javnosti, traže hitno raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora. Vučić, međutim, na svaki spomen izbora reagira povlačenjem i sve češće zaziva „institucije sistema” – retoriku kojom je 1990-ih vladao Slobodan Milošević.
„Neki ljudi koji su uhićeni, moji su prijatelji… Ali hoću li sprječavati takvo što, ne pada mi na pamet. Zato što institucije ove zemlje moraju raditi”, poručio je predsjednik 17. veljače na TV Pinku, pokušavajući se distancirati od privođenja sudionika prosvjeda te naglasiti borbu „protiv korupcije”.
Kritičari ističu da je upravo on, poput Miloševića, stavio ključne državne institucije pod potpunu kontrolu, dok se istodobno javno predstavlja kao njihova jedina zaštita. Prvi put, međutim, strah više ne djeluje: građani su, potaknuti smrtonosnom nesrećom, izgubili inhibicije i ustrajno izlaze na ulice.
Vučićeva nervoza kulminirala je kada je optužio studente da su „krivi za izručenje Slobodana Miloševića 2001.” – iako većina današnjih prosvjednika tada nije bila ni rođena. Komentatori taj gaf vide kao jasan znak da se predsjednik sve teže nosi s novom društvenom snagom koja ga otvoreno izaziva.
Što dalje? Oporbeni lideri za sada ostaju u sjeni studentskog pokreta, pokušavajući kanalisati energiju u institucionalnu borbu. Vučić pak i dalje odbija izborni test, svjestan da bi gubitak parlamentarne većine mogao označiti kraj njegove dugovječne vladavine, koja je po trajanju već nadmašila Miloševićevu.
U zemlji koja nikada nije provela temeljitu demokratizaciju nakon 2000., sukob između kontrole i katarze sada je dosegnuo prijelomnu točku. Hoće li 16 izgubljenih života postati katalizator konačnih promjena, ili će se krug neproživljenih lekcija ponoviti, ovisit će o ishodištu prosvjeda čiji intenzitet zasad ne jenjava.
