Prometna nesreća rijetko završava puknutim branikom. Iza zgužvanog lima često ostaju bol, strah i ožiljci koji mijenjaju svakodnevicu – a upravo ti, nevidljivi tragovi ulaze u kategoriju neimovinske štete koju zakon prepoznaje i nadoknađuje.
Neimovinska, odnosno nematerijalna šteta, obuhvaća fizičku bol, duševne patnje, strah, naruženost te umanjenje životnih aktivnosti. Zakon o obveznim odnosima među povrijeđenim pravima osobnosti navodi i tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo te privatnost. Zahtjev za naknadu zato nije molba za milost, nego pravno utemeljeno traženje priznanja da je ozlijeđena osoba pretrpjela povredu svog integriteta.
Sud kod određivanja iznosa uzima u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, intenzitet i dugotrajnost straha te vidljivost i utjecaj ožiljaka. U procjeni ključnu riječ imaju sudski vještaci medicinske struke, no njihova se mišljenja mogu preispitivati drugim dokazima. Posebno osjetljivo pitanje je naruženost: nije isto nosi li se ožiljak na licu ili na mjestu koje nije stalno izloženo pogledima, kao što nije jednako kako tjelesna promjena djeluje na osobu različite dobi ili zanimanja.
Zakon priznaje i vrijednost tuđe pomoći potrebne nakon teških ozljeda – od ustajanja i higijene do odlaska liječniku. Nije važno pruža li je član obitelji ili profesionalni njegovatelj; svaki sat izdvojene brige ima novčanu protuvrijednost.
Vrhovni sud propisao je orijentacijske kriterije za izračun odštete, ali oni nisu nepromjenjiva formula. Sudska praksa sve češće uvažava inflaciju i rast troškova života, pa pravična naknada mora odražavati realne ekonomske prilike.
Poruka odvjetnika i udruga stradalnika jasna je: prije prihvaćanja prve nagodbe osiguratelja valja precizno procijeniti sve posljedice – fizičke, psihičke i materijalne. Ožiljci možda ostaju, no pravilno postavljen odštetni zahtjev može ublažiti teret života „poslije“ nesreće.