Hrvatska zajednica na Novom Zelandu napokon ima svog dušobrižnika. Don Danko Bizjak, svećenik iz slavonskog sela Zapolje, stigao je u Auckland nakon dugih 13 godina tijekom kojih su vjernici bezuspješno tražili hrvatskog pastira.
„Najljepši dio mog poslanja na Novom Zelandu je služenje mise na hrvatskom jeziku. Tih sat vremena svi ljudi u crkvi zaborave da žive na Novom Zelandu. Imaju osjećaj da su u domovini, na Hvaru, Braču, u Makarskoj… Kad ih vidim da plaču od sreće jer slušaju misu i mole ‘Oče naš’ na hrvatskom, i kad shvatim da sam nekome kroz jezik približio komadić domovine i Boga… to je najljepši osjećaj”, opisuje don Bizjak prve dojmove.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, na Novom Zelandu živi najmanje 2 700 ljudi rođenih u Hrvatskoj, a broj osoba hrvatskog podrijetla daleko je veći. Iseljavanje je započelo sredinom 19. stoljeća, ponajprije iz obalnih krajeva podno Biokova – Podgore, Tučepa i Živogošća – te s otoka Korčule, Brača i Hvara.
Dolaskom svećenika iz Zapolja zajednica je dobila više od liturgije na materinskom jeziku; dobila je simbolični most s domovinom. U crkvi se danas uz „Oče naš” čuju i stare klapske pjesme, razgovara se o rodnim mjestima, a djeca uče prve hrvatske riječi.
Don Bizjak kaže da mu ime „Danko” nije slučajnost, nego – kako se sam smije – sudbina koja ga je povezala s „dankom”, zahvalošću, koju sada svakog tjedna dijeli s iseljenicima. Zajednica mu uzvraća punim klupama i suzama radosnicama: od Zapolja do Aucklanda, hrvatska riječ ponovno odjekuje – i zvuči kao dom.