U krcatom splitskom kafiću Mandrach sinoć je održan drugi Festival grintanja, posvećen trima vječnim dalmatinskim temama. Među „grintavcima” iz javnog života nastupila je i Zorica Kondža, koja će krajem mjeseca koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog proslaviti čak četiri desetljeća karijere.
„Kad sam počinjala, imali smo jednu televiziju i nekoliko festivalskih pozornica. Ako bi vam pjesmu pustili na radiju, to je već bio ogroman uspjeh”, prisjetila se pjevačica uspoređujući tadašnju scenu s današnjom, gdje se „svatko može snimiti i objaviti pjesmu na YouTubeu”. Pozdravlja veće mogućnosti za mlade, ali ističe kako je i konkurencija „kao roj pčela”, pa „prirodna selekcija ipak ostavi samo najbolje”.
Nemoguće je, kaže, govoriti o karijeri, a ne dotaknuti se prijateljstva s Oliverom Dragojevićem. Upoznali su se na Hvaru krajem sedamdesetih: „On je tad već bio zvijezda, a ja sam imala dvadeset. Odmah me osvojio duhovitošću i onim svojim dalmatinskim zadirkivanjem.”
Putovali su, dijelili pozornice i, kako govori, sate smijeha u automobilu u kojem je Oliver „volio brzo, ali sigurno voziti”. Posebno pamti zajednička gostovanja u Istri i dvorane u koje se poslije vraćala samostalno.
„Fali mi kao čovjek. Nije slučajno što se njegove pjesme i danas pjevaju – bio je fenomenalan”, zaključila je Kondža pred publiku koja joj je sinoć još jednom potvrdila da, unatoč promjenama, najbolje pjesme i glasovi ostaju.
