U godini u kojoj je Hrvatska zabilježila najmanji broj novorođenih otkako se vodi statistika – samo 32 170 beba tijekom 2023. – ponovno se otvorilo pitanje uvjeta u kojima žene odlučuju postati majke.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, gotovo polovica majki (45,8 %) ima visoko obrazovanje, dok ih 44,5 % završava srednju školu. Tek 3,3 % majki završilo je osnovnu školu, 1,2 % nema završenu ni osnovnu, a za njih 5,2 % razina obrazovanja nije zabilježena. No, premda se pomno prati dob, školska sprema i zaposlenost, jedna dimenzija ostaje potpuno neistražena – sektor u kojem majke rade.
Sociodemografkinja Marina Pokos upozorava da se ne vodi statistika o tome koliko majki dolazi iz državne i javne službe, a koliko iz privatnog sektora. "Pretpostavka je da žene u privatnom sektoru imaju prosječno manji broj djece zbog slabije zaštite svog radnog mjesta", naglašava Pokos.
EU Direktiva o ravnoteži privatnog i poslovnog života nalaže ravnopravno tretiranje zaposlenih roditelja, ali više od pet godina nakon njezina donošenja Hrvatska još nema cjelovit uvid u to koliko su radna prava majki zaštićena izvan javnog sustava. Poznato je tek da su zaposlenice u državnim i javnim službama bolje zaštićene – od sigurnijeg radnog mjesta do jasnije reguliranih roditeljskih prava – nego njihove kolegice u realnom sektoru.
Podaci tako ostavljaju otvorenim ključno pitanje: kakav je stvarni utjecaj radnog okruženja na odluku visokoobrazovanih žena, ali i svih ostalih, da rode prvo, drugo ili treće dijete? Bez jasne podjele na javni i privatni sektor, ističu demografi, teško je osmisliti mjere koje bi izravno potaknule poslodavce i zaštitile radnice koje se odluče na majčinstvo.
Za demografski iscrpljenu Hrvatsku, u kojoj stopa fertiliteta uporno pada ispod razine potrebne za jednostavnu reprodukciju stanovništva, dobivanje odgovora na to pitanje postaje nužan preduvjet za svaku ozbiljniju pronatalitetnu strategiju.