Međunarodni istraživački tim analizirao je do sada najstariji poznati uzorak psećeg DNK, star više od 12.000 godina, i time dodatno pomaknuo granice našeg razumijevanja pripitomljavanja pasa.
Iako se ranije smatralo da je čovjek počeo pripitomljavati pse u fazi prelaska na poljoprivredu, novi rezultati potvrđuju da je taj proces započeo dok su ljudi još živjeli kao lovci-sakupljači. Genetska slika uzorka pokazuje jasnu razliku u odnosu na vukove, što upućuje na to da su se prve promjene dogodile znatno ranije nego što se pretpostavljalo.
Znanstvenici zaključuju kako su se psi vjerojatno približavali ljudskim logorima u potrazi za ostacima hrane, a ljudi su ubrzo prepoznali njihovu vrijednost u lovu, čuvanju i upozoravanju na opasnost. Tako je tijekom tisućljeća nastala obostrano korisna, emocionalno snažna veza koja je preživjela do današnjih dana.
Analiza također otkriva da su se rani psi širili zajedno s ljudima tijekom migracija, prilagođavajući se novim okolišima. Genetski tragovi pasa stoga ne služe samo za praćenje njihove evolucije, nego i za rekonstrukciju kretanja ljudskih populacija kroz povijest.