Kad se u Kvarneru osjeti da se bliži maškarano „peto godišnje doba”, Ivo Macinić ponovno posegne za golemim zvonima. Sa 72 godine najstariji je aktivni zvončar u Hrvatskoj – i ne pomišlja stati.
„Svake Pepelnice kažem skupini da mi je to bila zadnja sezona. A onda dođu utorci, krene dogovor i želja naraste dok ne osjetim zvonce oko pasa”, priznaje dugogodišnji član Zametskih maškara. Sljedeći najstariji u društvu mlađi je od njega čitavo desetljeće, no Ivo i dalje bez predaha obilazi sela i kvartove zapadnog dijela Rijeke, gdje se zvončarska tradicija njeguje od kraja 19. stoljeća.
Zamet se, premda je danas riječki kvart, diči osebujnim običajima koje čuva poput zasebne zajednice. Macinić je živući simbol te baštine: zvoniti je počeo još kao dječak, a danas mu mnogi mlađi članovi pomažu pri stavljanju teškoga zvončarskog opreme. Unatoč tome, on i dalje predvodi povorku, noseći zvonce „dok ga noge nose i glava služi”.
S vremenom je postao kroničar kostima, maski i rekvizita. Uvjerava mlađe kolege da u maškarama nema bezvrijednog predmeta: „Svaku stvar valja promotriti; možda joj je mjesto u budućem muzeju.”
Dolaskom Antonje, kad počinju maškarani ophodi, Macinić je opet bio spreman. I dok se na obzoru već nazire nova Pepelnica – termin kad će, po tko zna koji put, najaviti umirovljenje – Malo tko vjeruje da će uistinu odložiti zvona. Sam, čini se, vjeruje još i manje.