Žuti listovi, venuće stabljike i sive prevlake mnogim su ljubiteljima zelenila prvi znak da nešto nije u redu s njihovim biljkama. Stručnjaci botaničkih vrtova i savjetodavnih službi slažu se da su prekomjerna vlaga, loša cirkulacija zraka, nedostatak svjetlosti i kontaminirani supstrat glavni krivci za većinu bolesti u zatvorenim prostorima.
Najrazornija bolest – trulež korijena i donjeg dijela stabljike – razvija se kada supstrat ostaje dugotrajno mokar, posebno u posudama bez otvora za odvod vode. Biljka postupno gubi čvrstoću, listovi najprije venu pa žute, a korijen postaje taman, mekan i često neugodna mirisa. Istraživanja sveučilišnih horticentara pokazuju da je upravo pretjerano zalijevanje najčešći uzrok propadanja sobnog bilja u kućanstvima.
Siva plijesan također se lako širi u vlažnim, zagušljivim prostorima. Na listovima, cvjetovima i mladim izbojcima pojavljuju se svijetlosmeđe pjege, a pri visokoj vlazi formira se karakteristična siva prevlaka. Stručnjaci upozoravaju da je važno pravovremeno ukloniti zaražene dijelove, osobito kod biljaka koje se često orošavaju ili stoje preblizu.
Pepelnica se prepoznaje po bijeloj, praškastoj „prašini” na listovima i stabljikama, češće zimi kada su prostori slabije prozračeni. Iako rijetko uzrokuje smrt biljke, značajno je oslabi i naruši izgled, pa se savjetuje brzo rezanje zahvaćenog lišća i poboljšanje uvjeta.
Pjegavosti listova mogu biti gljivičnog ili bakterijskog podrijetla. Bakterijske pjege obično su vodenaste i ubrzano se šire po vlažnom lišću, dok gljivične imaju suši, jasno omeđen rub. Crna čađava prevlaka često se pogrešno smatra bolešću – zapravo je naslaga gljiva koje rastu na slatkim izlučevinama štetnika poput lisnih i štitastih uši. Bez uklanjanja insekata, ni čišćenje listova neće dati trajni rezultat.
Virusne infekcije najteže je suzbiti: manifestiraju se šarama, promjenom boje ili deformacijama rasta, a ne postoji djelotvoran lijek. Preporuka stručnjaka je izolirati zaraženu biljku, strogo dezinficirati alat i, ako se simptomi šire, biljku ukloniti kako bi se zaštitio ostatak kolekcije.
Prevencija ostaje najučinkovitija zaštita: umjereno zalijevanje, dobra drenaža, dovoljno svjetla, redovito provjetravanje i kratka izolacija novih primjeraka prije spajanja s postojećima. Jednostavna pravila njege često su dovoljna da stan ostane zelen, zdrav i bez neugodnih iznenađenja.