LEKENIK – Na pola sata vožnje od Zagreba, između pašnjaka i hrastovih šumaraka, smjestio se Black Bull Ranch obitelji Birčić. Ono po čemu se razlikuje od drugih staja u Turopolju nije samo to što u njemu pasu jedini wagyu goveda u Hrvatskoj, nego i jelovnik goveda: drob od maslina s Cresa, otpad iz craft pivovare i – napolitanke iz kakao praha.
„Ako ih hranimo kao svi ostali, i meso će biti isto kao kod svih ostalih. Zato tražimo okuse koji će se osjetiti na tanjuru”, objašnjava vlasnik ranča Siniša Birčić, povratnik s rada u Švedskoj gdje i danas vodi tvrtku za montažu drvenih kuća. Zarada iz Göteborga pretvorila se u stado od oko 200 grla – 68 majki black angusa, 28 majki wagyua te teladi i bikova u tovu.
Birčićevi su prije rata živjeli između Dervente i Slavonije, a u Lekenik su se doselili 1999. godine. „Znali smo kako krava izgleda”, smije se Siniša, ali priznaje da je pravi uzgoj krenuo tek prije četiri godine, nakon što su prva plemenita grla kupili na aukciji u njemačkom Bremenu.
Otpornost angusa i zahtjevnost wagyua „Wagyu su malo osjetljivi. Angusi su kao da su rođeni za Turopolje – otporni, brižne majke i lako se tele”, kaže Birčić. Križanjem dviju pasmina pokušavaju dobiti meso specifične mramoriranosti, a kupci, uglavnom restorani od Dubrovnika do Hvara, tvrde da se trud isplati.
Obitelj danas obrađuje 50 hektara vlastitih pašnjaka i dodatne livade koje mještani prepuštaju na košnju jer se u cijeloj općini drži jedva dvadesetak krava. Ipak, za potpuno samodostatan ciklus trebalo bi barem 200 hektara, pa Birčić čeka natječaj za 600 hektara zapuštene državne zemlje koji općina nije raspisivala 15 godina.
Napolitanke od rođenja Hrana za stoku miješa se po kućnoj recepturi: maslinsko prešano tijesto, pivski trop, kukuruz i – slatkiši. „Naši od rođenja pojedu dvije kile napolitanki”, prepričava Siniša, prisjećajući se danskog kolege koji pred klanje govedima daje 200 grama kakaa dnevno.
Investicija ulazi u povrat Ispod sjenika niču zidovi 250-kvadratnog pogona s komorama za sušenje i odležavanje. Kad bude dovršen, Birčići će moći pakirati i brendirati vlastite odreske, umjesto da meso isporučuju u polovicama direktno iz klaonice. „Znali smo da će se novac početi vraćati tek pete godine, sada to i doživljavamo”, kaže Siniša.
Posao na ranču vode zajedno: supruga Valentina, kći Miriam te sinovi Luka i Tvrtko. „Luka je gazda, ja samo volim da me nešto pitaju kad sam tu”, sa smijehom zatvara priču čovjek koji je prije nego što je kupio prva grla wagyua – taj steak probao tek jednom.
Dok čekaju državni natječaj i prve odreske iz vlastite sušionice, na Black Bull Ranchu goveda nastavljaju žvakati slatke napolitanke – možda neobičan prizor, ali, kako tvrde Birčići, recept za „sretno govedo i savršeno mramorirano meso”.