Mali tunel koji iz 17. stoljeća spaja Ulicu Carera s rovinjskom rivom, poznat kao Beroaldijev prolaz, nakon blagdana je ponovno potonuo u tamu. Uklanjanje novogodišnje rasvjete razotkrilo je staru boljku: zidovi su raskrhani, boja se ljušti, a podloga od pijeska otpada u komadićima.
Stanari okolnih kuća tvrde da se prolaz, kad padne mrak, sve češće pretvara i u improvizirani toalet, što dodatno naglašava dojam zapuštenosti u samom središtu grada. Posljednje bojanje, izvedeno prije četiri do pet godina, pokazalo se kratkotrajnim jer podloga nije bila propisno sanirana.
Građani se stoga pitaju zašto grad ne posegne za jednostavnim rješenjima: temeljita priprema fasade, kvalitetan premaz i diskretna stalna rasvjeta. Takvi zahvati ne bi iziskivali milijunska ulaganja, ali bi, smatraju sugovornici, poslali jasnu poruku da se o svakom kutku Rovinja vodi briga.
Dok gradska uprava ne stavi ovaj prolaz na listu prioriteta, njegovi raspuknuti zidovi i guste sjene podsjećat će prolaznike da veličina grada ne ovisi samo o velikim i skupim projektima nego i o uređenju – naizgled – sitnih detalja u svakodnevnom prostoru.