Na tek nekoliko kilometara od Motovuna, ondje gdje se dodiruju crvena i siva Istra, smjestili su se Motovunski Novaki – naselje s prapovijesnim korijenima, rimskim tragovima i burnom srednjovjekovnom poviješću.
Motovunski Novaki nastali su na granici flišnih naslaga i kraških vapnenačkih sedimenata, što je iznjedrilo osebujan hidrogeomorfološki fenomen: potok-ponornicu Čiže, formiranu od više pritoka koji izviru od Kašćerge pa sve do samoga sela.
Stanovnici su se stoljećima oslanjali na poljodjelstvo i vinogradarstvo, a u novije vrijeme dio ih radi u tercijarnim djelatnostima. Prvi pisani spomen datira iz 1258. godine. U 13. stoljeću selo je bilo središte feuda akvilejskih patrijarha, a 1330. potpada pod Motovun i, time, Veneciju. Sukobi s Pazinskom knežijom obilježili su 16. i 17. stoljeće, dok su ratovi i kuge prorijedili stanovništvo.
Od 15. stoljeća područje se naseljava hrvatskim izbjeglicama pred Osmanskim prodorima. Kasnije prelazi u ruke obitelji Polesini, koja 1788. dobiva naslov markiza. Nekoć raskošna Polesinijeva palača danas je reducirana na očuvani kameni portal nasuprot župne crkve.
Župa sv. Marine utemeljena je 1550. godine. Današnja jednobrodna crkva, podignuta 1875. na temeljima starije iz 16. stoljeća, krije tri mramorna oltara: glavni s drvenim kipovima Blažene Djevice Marije, sv. Marine i sv. Nikole, te bočne s kipovima sv. Antuna Padovanskog i sv. Bartula.
Od prapovijesne gradine do venecijanskih pečata i marijanskih oltara, Motovunski Novaki ostaju tiha, ali postojana čuvarica istarske slojevite povijesti.