Moskva je s mješavinom podrugljivog zadovoljstva i taktične suzdržanosti dočekala najnoviju ideju američkog predsjednika Donalda Trumpa – aneksiju Grenlanda uz obrazloženje da time štiti otok od Rusije.
Ubrzo nakon što je Trump proglasio rusku prijetnju razlogom za „priključenje“ najvećeg svjetskog otoka, uputio je Vladimiru Putinu poziv da se pridruži njegovu novoutemeljenom „Vijeću za mir“. Dok su zapadni analitičari pokušavali razmrsiti očiti paradoks, Kremlj je započeo vlastitu, jednako kontradiktornu kampanju.
• Službena linija Moskve: istodobno „suosjećanje“ s Grenlanđanima i otvoreni entuzijazam za američki potez. • Neizgovoreni cilj: produbiti razdor unutar NATO-a i skrenuti pozornost Washingtona s Ukrajine.
„Teško je zamisliti da se ovako nešto moglo dogoditi prije“, poručio je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, uz ironičnu opasku da su „izgledi za očuvanje NATO-a kao jedinstvenog vojnopolitičkog bloka sve slabiji“.
Kremlj računa da će rasprava o Grenlandu istisnuti ukrajinsku temu s međunarodne pozornice. Već se, kaže Lavrov, u Davosu „govori gotovo isključivo o arktičkom otoku“, dok europski čelnici „jure u Alpe“ smiriti krizu.
Propagandni eho Pro-kremaljski analitičar Sergej Markov na Telegramu je proglasio Grenland „idealnim rješenjem“, vjerujući da bi američko-europske trzavice mogle biti „odskočna daska za raspad NATO-a“. Televizijski komentator Vladimir Kornilov otišao je korak dalje: „Naše je načelo jasno – neka se oni međusobno rastrgaju.“
U istom tonu Lavrov je usporedio Grenland s Krimom, nazvavši otok „kolonijalnim osvajanjem“ Danske: „Grenland nije očiti dio Danske, zar ne? Problem bivših kolonija postaje sve ozbiljniji.“
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov naglasio je da „stručnjaci“ očekuju kako će Trump „ući u povijest“ ako ostvari aneksiju. „Je li to dobro ili loše – drugo je pitanje, ali teško se s njima ne složiti“, kazao je.
Ruski državni mediji već ističu kuriozitet: SAD bi, priključi li Grenland, postao druga najveća država svijeta – odmah iza Rusije.
Za sada Moskva izbjegava izravnu kritiku Bijele kuće. Dok Europa traži jedinstven odgovor, Kremlj uživa u rijetko viđenom pogledu: Zapad se, barem nakratko, prepire sam sa sobom.
