Vladimir Šumanović, predstavnik nove generacije hrvatskih povjesničara, u najnovijem znanstvenom radu „Svećenici SPC-a u četničkoj organizaciji u Dalmaciji tijekom Drugoga svjetskog rata” iznosi tezu da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) bila daleko aktivniji akter na dalmatinskom bojištu nego što se dosad mislilo.
„Srpska pravoslavna crkva bila je jedan od ključnih čimbenika Drugoga svjetskog rata na području Dalmacije”, navodi Šumanović, pojašnjavajući da su pravoslavni svećenici između 1941. i 1945. „bili kreatori četničke politike na tome području”.
Prema autorovu istraživanju:
• U kolovozu 1941. u Splitu su četnici i partizani čak vodili pregovore o mogućoj suradnji. • Pop Momčilo Đujić, poznat po ratnim zločinima, nije bio jedini svećenik koji je okrvavio ruke; nekoliko je drugih sudjelovalo u planiranju i provođenju nasilja.
U radu se navodi da su svećenici, koristeći crkvenu mrežu i autoritet, organizirali lokalne četničke odrede, prikupljali obavještajne podatke i posredovali s talijanskim okupacijskim vlastima kako bi osigurali logistiku. Time su, tvrdi Šumanović, preuzeli ulogu „političkog motora” pokreta na prostoru Dalmacije.
Autor napominje i kako je uloga SPC-a u mnogim poslijeratnim raspravama ostala marginalizirana jer je naglasak bio na civilnim i vojničkim strukturama. Njegov rad stoga otvara prostor za novu, složeniju sliku međunacionalnih i ideoloških napetosti na Jadranu tijekom Drugog svjetskog rata.
Šumanović planira uskoro objaviti šire istraživanje koje bi detaljnije kartiralo mrežu svećeničkih veza, financijske tokove i komunikacijske kanale četničkog pokreta u Dalmaciji, nadajući se da će „razbiti prešućivanja i potaknuti znanstvenu raspravu lišenu mitova”.