Jeffrey Dahmer (1960.–1994.) ubio je najmanje 17 mladića i dječaka u razdoblju od 1978. do 1991. godine, uglavnom crnaca i Azijata koje je upoznavao u gay barovima u Milwaukeeju. Njegovi zločini – silovanja, sakaćenja, nekrofilija i kanibalizam – svrstali su ga među najstrašnije serijske ubojice suvremene povijesti.
Već u djetinjstvu pokazivao je opsjednutost mrtvim životinjama, koje je preparirao ili razapinjao iza kuće. S 14 godina pio je viski već na školskim satovima, a vršnjaci ga pamte kao neobičnog „razrednog klauna” koji bi se pijan iznenada srušio na pod trgovačkog centra i glumio napadaje.
Roditelji su se burno razveli upravo kad je završavao srednju školu, ostavivši ga praktično bez nadzora. Samo tri tjedna poslije, 18. lipnja 1978., povezao je autostopera Stephena Hicksa, napio ga i zadavio utegom. Tijelo je raskomadao i zakopao u šumi pored obiteljske kuće u Ohiju.
Sljedećih devet godina nije ubijao. Kratko je služio u vojsci, ali je 1981. otpušten zbog alkoholizma. Tek 1987. počinje nova, daleko brutalnija serija umorstava: žrtve drogira tabletama za spavanje, zadavi ih, a potom prakticira nekrofiliju i raskomada tijela. Lubanje i pojedine organe čuva za „kolekciju”, a meso katkad kuha i jede.
Najbizarniji dio rituala bio je pokušaj da žrtve pretvori u „zombije” – uživo im je bušio rupe u lubanjama i ulijevao kipuću vodu ili kiselinu nadajući se da će ih pretvoriti u poslušne seksualne robove.
Serija zločina prekinuta je 22. srpnja 1991. kada je Tracy Edwards uspio pobjeći iz njegova stana i dovesti policiju. Istražitelji su u hladnjaku pronašli tri glave, srce, jetru i druge dijelove tijela, a u stanu spremnike s kiselinom i alate za prepariranje.
Dahmer je tijekom dvotjednog ispitivanja priznao sve, odrekavši se odvjetnika jer je, kako je rekao, „sam stvorio ovaj užas”. Poroti je na suđenju izjavio: „Znam da mi društvo nikada neće moći oprostiti… da obiteljima žrtava ne mogu vratiti njihove voljene.” Obrana je tvrdila da je neuračunljiv zbog nekrofilije, no porota ga je proglasila uračunljivim i krivim po 16 točaka optužbe. Dobio je 15 uzastopnih doživotnih kazni (kasnije i šesnaestu) – ukupno 940 godina zatvora.
U kaznionici Columbia u Wisconsinu izdržao je nešto više od dvije godine. Dana 28. studenoga 1994. drugi zatvorenik, Christopher Scarver, usmrtio ga je metalnom šipkom u zatvorskoj praonici.
Dahmerova priča ostaje jeziv podsjetnik na to koliko daleko mogu otići neprepoznate psihološke devijacije. Sam je, u jednom intervjuu, objasnio zašto je jeo dijelove svojih žrtava: „Pretpostavljam da sam, na neki čudan način, zbog toga osjetio da su još trajniji dio mene.”