Na samom početku mandata nove-stare parlamentarne većine, koja se još uvijek nastoji učvrstiti, izbio je svježi sukob između predsjednika Republike Zorana Milanovića i izvršne vlasti. Povod je put ministra obrane Ivana Anušića u Izrael, gdje s tamošnjim kolegom razgovara o povezivanju dviju obrambenih industrija i mogućoj kupnji sustava aktivne zaštite Trophy, nužnog za tenkove Leopard 2A8 koje Hrvatska nabavlja.
Predsjednik je, podsjetimo, još u svibnju prošle godine zapovjedio „prekid svake suradnje OSRH s izraelskom vojskom” i javno zatražio da država obustavi trgovinu oružjem s Izraelom, prozivajući tu zemlju zbog „neviđenog gaženja međunarodnog humanitarnog prava” u Gazi. Milanović tvrdi da se njegova zapovijed i dalje odnosi na „sve pripadnike Hrvatske vojske” te poručuje da OSRH „ni ubuduće ni na koji način” neće surađivati s Izraelcima.
Premijer Andrej Plenković uzvraća da se ovdje ne radi o vojsci nego o obrambenoj industriji, segmentu koji je „izvan nadležnosti Predsjednika Republike”. Anušić je pak naglasio kako „predstavnici Oružanih snaga RH nisu s nama u posjetu” te da je riječ o političkom, a ne vojnom susretu.
Sukob je otvorio staru dilemu: tko je stvarni zapovjednik vojske u miru, a tko u ratu. Milanović se poziva na Ustav prema kojem je predsjednik vrhovni zapovjednik i u mirnodopsko vrijeme, dok Vlada podsjeća da MORH financira sve operativne aktivnosti i da bez njezine suglasnosti nema opreme ni modernizacije.
U pozadini ostaje ustavni dualizam – predsjednik i Vlada moraju suodlučivati o obrani i vanjskoj politici, ali za preciznije razgraničenje ovlasti nužna je dvotrećinska saborska većina koju je teško dosegnuti. Dok se to ne dogodi, hrvatski će se politički vrh, čini se, vrtjeti u sličnim sporovima, a Ustav će i dalje čekati jasnija pravila igre.
